Depresija je stara koliko i čovječanstvo, i jedna je od najstarije opisanih bolesti u povijesti medicine.
Predviđanja Svjetske zdravstvene organizacije govore da je 2020. godine depresija bila drugi uzrok nesposobnosti zbog bolesti u općoj populaciji odmah iza kardiovaskularnih bolesti, a da će 2030. godine biti čak prvi.
Premda je bila poznata u svim kulturama i civilizacijama depresija je zasigurno važna odrednica našeg vremena i stječe se dojam kako danas poprima razmjere epidemije.
Depresija pogađa ljude svih statusa diljem svijeta. Danas od depresije boluje više od 500 milijuna ljudi.
Većina ljudi će proći kroz više od 10 (što manjih ili većih) depresivnih epizoda u toku života. Smatra se da svaka peta žena i svaki deseti muškarac dožive jednu veću depresivnu epizodu u životu, te da žene više obolijevaju i da je omjer žena i muškaraca 2:1, ali stoji i činjenica da muškarci rjeđe traže pomoć.
Depresija kod većine oboljelih započinje postepeno i gotovo posve neprimjetno. Kontakti i uobičajeni razgovori s ljudima polako su im postajali isprazni i dosadni, postepeno su gubili zanimanje za svakodnevne male stvari, osjećali su se nelagodno u društvu, polako je nestajalo zanimanje za bliske i drage osobe, u duši više nisu imali radosti, a gotovo svaka misao i svaki zadatak koji se trebao obaviti bio je praćen neobjašnjivim osjećajem nelagode i straha.
Kod oboljelih, naizgled ničim izazvana javlja se tuga, koja traje i traje te prati čovjeka danima i ne prestaje.
Uzroci depresije su usko povezani sa lošijim mentalnim zdravljem, a stručnjaci se slažu da depresija izaziva u čovjeku neopisivu duševnu bol i da je to za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti.
Svatko može biti tužan jer nije ostvario neki cilj, jer je doživio neuspjeh ili proživljava određenu separaciju, ali to ne znači i depresivni poremećaj. Osoba koja normalno tuguje može optimistično sagledati budućnost i nije izgubila nadu, dok osoba sa kliničkom depresijom je beznadna, pesimistična, i misli da nikada neće biti bolje. Osjećaj samopoštovanja je u osoba s normalnom tugom očuvan, dok je u oboljelih od depresije on znatno narušen i povezan uz osjećaj neobjašnjive krivnje i predbacivanja s obiljem crnih, negativnih misli.
Svi se ponekad nađemo u životnim situacijama s kojima se ne znamo nositi, koje nas pritišću i vuku prema dolje – u stanje depresije. Jednostavno, određene životne okolnosti su se tako posložile da je život u određenom trenutku zahtijevao od nas više nego što smo mi mogli dati.
Stresori su ponekad toliko snažni da i kod zdravog pojedinca dovedu do sloma i pojave psihičkih simptoma.
Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
U slučaju pojave psihičkih simptoma - depresije, pomoć valja potražiti kod stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja. Pazite, ne postoji jednostavan način liječenja depresije jer ni vaš mozak nije jednostavan.
Također, ni jedan depresivni pacijent nije sličan drugom, pa stoga liječenje uvijek treba biti individualno.
Psihijatar će vam nakon razgovora najvjerojatnije propisati tablete. Takvim tabletama – antideprisivima vi u stvari ne liječite bolest, već samo utišavate senzacije koje doživljavate. Takve tablete će vam smanjiti osjećaj straha i tjeskobe, ali samo za neko vrijeme, jer lijekovi nakon određenog vremena više neće jednako djelovati i neće vam koristiti, a ukoliko ih naglo prekinete uzimati osjetiti ćete užasnu apstinencijsku krizu.
Psihoterapeut će vam dati različite vrste analize vaših problema, ali će vam time dati i više za razmišljanje, umjesto da vas rastereti od viška raznih misli.
U grupnoj terapiji, čuti ćete od drugih oboljelih njihove razne probleme za koje čete smatrati da ih u tom trenutku niste u mogućnosti slušati, jer imate previše i svojih vlastitih. Također, shvatit ćete da niste u stanju ni sebi pomoći a kamoli nekom drugom i tada ćete spoznati činjenicu da je najbolja terapija ipak određena samopomoć i samoliječenje.
Postepeno čete prihvatiti činjenicu da je za vašu samopomoć i samoliječenje od velike koristi, umjereno, ali redovito vježbanje. Poznato je da tjelesna aktivnost potiče proizvodnju endorfin neurotransmitera odgovornih za osjećaj zadovoljstva, a dokazano je i da stimulira rast novih moždanih ćelija. Nakon vježbanja, osjećati ćete se bolje i zbog serotonina koji podupire osjećaj sreće. Svakako tome pomaže i vježbanje na otvorenom, kao i izloženost sunčevoj svijetlosti.
Jedna od najboljih, ako ne i najbolja, samopomoći u liječenju od depresije, je vježbanje neke od borilačkih vještina. Vježbanje borilačkih vještina ne samo da ublažava i uklanja depresivne tegobe već i u veliko sprečava povratak depresije.
Zasigurno jedna od najučinkovitijih vježbi je vježba disanja, bilo da se radi o poznatoj tehnici joga disanja – pranajama, ili sličnoj tehnici disanja – uyai, ili kung-fu tehnici disanja Chi kung, ili pak karate (aikido, tae kwon do) tehnici disanja sa naglaskom na tehniku izdisaja – kiai (kihap).
Tehnika disanja pomaže oboljelima od depresije na način da ih opušta te smiruje. Jedan od najboljih načina disanja je tehnika u kojoj se polagani udisaj vrši kroz nos, u trajanju dok se broji do tri, nakon čega slijedi kraća pauza, pa polagani izdah na usta pri čemu se broji do šest. Udah se može izvoditi i tako da udahnemo prvo na jednu pa kasnije, kroz drugu nosnicu.
Drugi način disanja je snažniji udisaj kroz nos nakon čega slijedi snažniji izdisaj na usta, pri čemu se izvode udarci, uz – kiai (kihap). Najbolje je da oboljeli od depresije, u početku, tehniku disanja prvo vježbaju pokraj prozora u svojoj spavaćoj sobi ili dnevnom boravku, pa tek nakon nekog vremena u svom dvorištu ili obližnjem parku.
Svakako da će oboljelima pomoći i odgovarajuća meditacija, ali nju treba izvoditi postepeno i uz kontrolu. Također će im pomoći i izvođenje odgovarajućih kata (formi), pogotovo onih sa naglaskom na tehniku disanja. Poznato je da su neke kate (forme) smatrane svojevrsnom meditacijom u pokretu (sanchin, wuji-qigong). Dobro je i ako oboljeli od depresije pri izvođenju kata, izvodi samo neke dijelove kate, a ne i cijelu katu, pogotovo ne neke kompliciranije i teže (majstorske) kate (forme). U početku kate se mogu izvoditi i u svom stanu, pa onda u dvorištu ili obližnjem parku, i kasnije negdje u prirodi.
Oboljeli od depresije trebaju nakon određenog vremena da izađu iz kuće te počnu vježbati u prirodi i na otvorenom, i to po mogućnosti uz izloženost sunčevoj svijetlosti. Odlazak na trening, za oboljele osobe, će u početku biti prilično traumatičan, te stresan događaj.
Vježbanje borilačkih vještina u veliko povećava kod osoba sigurnost u svoje sposobnosti i sebe, te otklanja anksioznost. Dobro je za depresivnu i anksioznu osobu da je u društvu snažnih ličnosti, osoba čvrstog i stabilnog karaktera, a koje će joj svojim primjerom pokazati da se sa životnim nedaćama i raznim životnim problemima, treba odnositi kao prema određenom izazovu, a ne kao prema nekom nerješivom problemu.
Anksioznoj osobi imponirati će društvo snažnih ličnosti, osoba snažnog ega, i koji su spremni za borbu tj. osoba koji su rođeni borci, naučeni na razne izazove i životne teškoće. Takve osobe će pomoći oboljeloj osobi od depresije da svoje negativno razmišljanje i beznađe, postepeno promjeni u pozitivno razmišljanje.
Depresivna osoba osjećati će određeni gubitak snage i energije, tako da će ju razne druge osobe u klubu – kao npr. voditelji, takmičari, ili neki od članova, svojim primjerom poticati u tome da i sama počne više vježbati i više se truditi. U skupini snažnih i samouvjerenih ljudi, anksiozna i depresivna osoba osjećati će se zaštićeno i sigurno, te će postepeno i sama poželjeti postati - snažna i samouvjerena osoba.
Oboljela osoba ima osjećaj da zbog toga što je deprimirana nitko ne želi biti sa njom, jer je poznato da svi ljudi više vole biti u društvu veselih osoba, ali vježbačima borilačkih vještina to i ne igra neku presudnu ulogu. Oni koji vježbaju borilačke vještine nemaju vremena za strah, nesigurnost, ili bilo kakvo žaljenje sebe zbog nedaća koje su ih snašle, već se bore protiv nedaća, jer je život svojevrsna borba.
Nemojte misliti da je depresija bolest koja zahvaća isključivo slabe ili labilne osobe, jer to nije istina.
Mogli biste se iznenaditi kada saznate da neke vama bliske ili vama poznate osobe, poput prodavačice u obližnjoj trgovini, bankarice, medicinske sestre, liječnika, policajca, vatrogasca, učitelja, studenta, neke vojne osobe, umjetnika, novinara, biznismena, vozača, i različite druge osobe, boluju ili su bolovale od depresije.
Ponekad muškarci vješto skrivaju svoju bolest iza raznoraznih agresivnih i razdražljivih tipova ponašanja, ali kada dođu među osobe koje treniraju neku od borilačkih vještina biti će razotkriveni, jer se u borilačkim vještinama traži samokontrola, određena smirenost, veliko samopouzdanje i nadasve kontrolirana agresivnost. Tako da će osobe koje treniraju borilačke vještine, depresivnoj osobi, svojim primjerom ukazati na poželjno ponašanje, kako u klubu tako i izvan njega.
Opće je poznata činjenica da mnogi ljudi žele neka svoja nezadovoljstva i frustracije, neki svoj unutarnji nemir i bijes, izbaciti iz sebe na način da nekontrolirano udaraju po vreći, makiwari, ili drvenoj lutki za kung fu (muk-yong), ili gumenoj u obliku čovjeka. Takve osobe će isto tako biti prepoznate od strane voditelja, te će iste biti upozorene i poučene, kako bi mogle naučiti vladati svojim emocijama. Iza takve nekontrolirane agresije ponekad se skriva depresija (češće u muškaraca).
Činjenica je da određeni hormonalni status može putem bioloških procesa u mozgu uvjetovati pojavu raznih pa i depresivnih poremećaja kod žena. Bavljenje borilačkim vještinama uvelike pomaže ženama da lakše prebrode takve zdravstvene tegobe. Žene najčešće svoj unutarnji nemir, određeni strah, tugu, zabrinutost, ili pak bolest poput depresije, liječe vježbajući jogu, thai chi, ili pak nekim vidom meditacije. Nažalost, manje je poznato da je jedan od boljih načina liječenja takvih stanja u žena, bavljenje borilačkom vještinom mačevanje (moderno ili kendo). U mačevanju se traži određena smirenost, koncentracija, fokusiranost na određeni trenutak, a sve to potiče žene u samopouzdanju, te otklanja strah kao i neodređenu zabrinutost za neki događaj u budućnosti.
Vježbanje kata (formi), također će pomoći kod takvih depresivnih stanja, a može pomoći i vježbanje kata sa raznim oruđem ili oružjem, a koje su estetski interesantne za žene. Također, žene se osjećaju mnogo snažnije i sigurnije ukoliko drže neko od oruđa ili oružja poput mača, koplja, tonfi, nekih noževa i sl.
Bavljenje različitim borilačkim vještinama pomaže i djeci u otklanjanju raznih depresivnih stanja. Ako je neko dijete na treningu ili možda negdje drugdje, nekontrolirano agresivno, razdražljivo, bezvoljno te svadljivo, nemojte odmah zaključiti da je ono jednostavno nedisciplinirano, jer možda je bolesno, a boluje od depresije. Takvo stanje kod djeteta biti će odmah prepoznato na treningu, a trener će djetetu pomoći kako svojim primjerom, tako i razgovorom sa djetetom. Dijete će biti usmjeravano na kontroliranu agresivnost, također će biti upućeno na određeno ispravno kontroliranje svojih emocija, a posebno će se nastojati određenim vježbama, pojačati njegovo samopoštovanje.
Mada je depresija izlječiva, u više od 50 posto slučajeva, ona je ponavljajuća. U prevenciji povrata, važan je faktor uz upotrebu odgovarajućih i pažljivo doziranih lijekova, rad na sebi, određena promjena životnog stila, preformuliranje i postavljanje novih i realnijih ciljeva, odnosno čitav niz psiholoških i socijalnih zahvata.
Tada će oboljeloj osobi svakako u velikoj mjeri pomoći i bavljenje nekom od borilačkih vještina. Trenere borilačkih vještina, bolesna osoba, teško da će prevariti sa lažnim smiješkom na licu, ili sa kratkim - dobro sam. Oni će na treningu primijetiti promjenu ponašanja kod bolesne osobe i znati će pravovremeno reagirati.
Bavljenje borilačkim vještinama pomaže ljudima da ne dođu u stanje depresije, pomaže u njenom otklanjanju, kao i u prevenciji povrata bolesti. Liječenje depresije traje duže vrijeme, ali ono se može u velike smanjiti ukoliko se oboljela osoba podvrgne odgovarajućem treningu neke od borilačkih vještina.