Menadžment ljudskih resursa u sportu
Menadžment ljudskih resursa u sportu obuhvata sve odluke o ljudima koji čine sportsku organizaciju: sportistima, trenerima, stručnom štabu, administraciji, zaposlenima i volonterima. Cilj je da organizacija u pravom trenutku ima dovoljno ljudi sa odgovarajućim znanjem i motivacijom za svoje zadatke. Sport pri tom ima nekoliko osobenosti koje ga razlikuju od klasičnih privrednih delatnosti.
Ko su ljudski resursi u sportskoj organizaciji
U sportskom klubu ili savezu radi nekoliko vrlo različitih grupa. Svaka ima drugačiji status, drugačija očekivanja i drugačiji način vezivanja za organizaciju.
| Grupa | Primeri uloga | Tipično pitanje upravljanja |
|---|---|---|
| Sportisti | profesionalni i amaterski takmičari, mlađe selekcije | selekcija, razvoj, ugovori, prelazak u drugu karijeru |
| Stručni štab | treneri, kondicioni treneri, lekari, fizioterapeuti, analitičari | licenciranje, stručno usavršavanje, podela odgovornosti |
| Administracija i rukovodstvo | direktor, sekretar, finansije, marketing, organizacija događaja | podela poslova, kompetencije, kontinuitet rada |
| Volonteri | članovi upravnih tela, sudije, pomoćno osoblje na takmičenjima | regrutovanje, zadržavanje, priznanja, pravni okvir |
Planiranje kadrova
Planiranje počinje od ciljeva organizacije. Klub koji želi da razvije omladinsku školu treba drugačiji profil ljudi od kluba koji prvenstveno upravlja prvim timom. Planiranje obično uključuje nekoliko koraka:
- analizu postojećeg stanja: ko radi, sa kojim znanjem i kojim opterećenjem;
- procenu budućih potreba na osnovu planiranog rasta, novih programa i objekata;
- utvrđivanje razlike između postojećeg i potrebnog stanja;
- određivanje načina popune: unutrašnje napredovanje, novo zapošljavanje, angažovanje spolja ili obuka postojećih ljudi.
Pomaže i opis radnog mesta: šta posao obuhvata, koja znanja i licence zahteva i kome se odgovara. Bez toga se uloge preklapaju, a odgovornost se gubi.
Regrutovanje i izbor
Regrutovanje je privlačenje kandidata, a izbor je odluka o tome koga angažovati. U sportu se kandidati često traže kroz mrežu poznanstava, što je brzo, ali sužava izbor. Otvoreni konkurs, jasni kriterijumi i razgovor sa kandidatom smanjuju rizik da odluku donesu lični odnosi.
Za stručni kadar postoje i zakonski uslovi. Prema Zakonu o sportu (Službeni glasnik RS, br. 10/2016), licencu za rad sportskih stručnjaka izdaje nadležni nacionalni granski savez, a ministarstvo nadležno za sport propisuje obrazovanje i licenciranje trenera. Organizacija zato pri izboru proverava ne samo veštine kandidata nego i njegov formalni status.
Obuka i razvoj
Znanje u sportu zastareva brzo: menjaju se pravila, metode treninga i tehnologija analize igre. Obuka zato nije jednokratna. Može da obuhvati seminare saveza, interno prenošenje iskustva, mentorstvo mlađih trenera, kurseve iz upravljanja i prvu pomoć. Za administraciju su korisne obuke iz finansija, ugovora, komunikacije i zaštite dece u sportu. Dobro je da organizacija vodi evidenciju ko je koju obuku prošao i kada ističe licenca.
Motivacija i zadržavanje
Ljudi u sportskim organizacijama nisu pokrenuti samo platom. Veliki deo kadra, posebno u malim klubovima, radi iz ljubavi prema sportu, osećaja pripadnosti ili društvenog ugleda. Zato su važni i nematerijalni činioci: priznanje za rad, mogućnost učešća u odlučivanju, jasna očekivanja, razuman obim posla i pravična raspodela naknada. Više o teorijama motivacije možete pročitati u tekstu Motivacija u sportskoj organizaciji, a o načinu na koji se donose kadrovske odluke u tekstu Odlučivanje u sportskoj organizaciji.
Volonteri u sportu
Volonteri su stub velikog dela sporta, od lokalnih turnira do najvećih manifestacija. Za Olimpijske i Paraolimpijske igre u Parizu 2024. organizatori su planirali angažovanje oko 45.000 volontera. Prijave su otvorene u martu 2023, kandidati su prolazili selekciju, a dobijali su opštu i specijalizovanu obuku.
U Srbiji je volontiranje uređeno Zakonom o volontiranju (Službeni glasnik RS, br. 36/2010). Prema njegovim odredbama volontiranje je organizovano, dobrovoljno pružanje usluga ili aktivnosti od opšteg interesa bez novčane naknade. Organizator može da pokrije dogovorene troškove, na primer prevoza ili ishrane, a za dugotrajno volontiranje, maloletne volontere i strance zahteva se pisani ugovor. Volonteri mlađi od 18 godina treba da imaju pisanu saglasnost roditelja ili staratelja. Organizacija koja angažuje volontere treba da im jasno definiše zadatke, obezbedi obuku i pokaže da se njihov rad ceni.
Specifičnosti sportskih organizacija
- Mešavina plaćenih i neplaćenih saradnika. Isti projekat vode zaposleni i volonteri, pa je način vođenja drugačiji nego u preduzeću.
- Kratka karijera sportista. Organizacija mora da misli na period posle takmičarske karijere, na obrazovanje i prekvalifikaciju.
- Sezonski ritam. Opterećenje je neravnomerno: pripreme, takmičenja i događaji traže privremeno pojačanje kadra.
- Vidljivost učinka. Rezultat na terenu je javan i često se koristi kao jedini pokazatelj uspeha, iako zavisi od mnogo faktora.
- Posebna odgovornost za maloletnike. Rad sa decom zahteva proveru osoba koje sa njima rade i jasna pravila ponašanja.
- Emocionalna vezanost. Navijači, roditelji i članovi imaju snažna očekivanja, što dodatno opterećuje trenere i rukovodioce.
Ocenjivanje i dalji razvoj
Redovno ocenjivanje rada, uz razgovor o ciljevima i potrebama za usavršavanjem, pomaže da se uoče kadrovski problemi pre nego što se pretvore u sukob ili odlazak ključnih ljudi. Ocena treba da bude zasnovana na unapred poznatim kriterijumima i da obuhvati i stručni rad i saradnju u timu.
Izvori
- Zakon o sportu, Službeni glasnik RS, br. 10/2016 (Paragraf)
- Zakon o volontiranju, Službeni glasnik RS, br. 36/2010 (Paragraf)
- Međunarodni paraolimpijski komitet: Paris 2024 to recruit 45,000 volunteers
- Ministarstvo sporta Republike Srbije: Informator o radu
Tekst pripremila redakcija Savremeni Sport. Provereno 21. oktobra 2026.
OBJAVLJENO: 21.10.2026.
