Menadžment ljudskih resursa u sportu

Menadžment ljudskih resursa u sportu obuhvata sve odluke o ljudima koji čine sportsku organizaciju: sportistima, trenerima, stručnom štabu, administraciji, zaposlenima i volonterima. Cilj je da organizacija u pravom trenutku ima dovoljno ljudi sa odgovarajućim znanjem i motivacijom za svoje zadatke. Sport pri tom ima nekoliko osobenosti koje ga razlikuju od klasičnih privrednih delatnosti.

Ko su ljudski resursi u sportskoj organizaciji

U sportskom klubu ili savezu radi nekoliko vrlo različitih grupa. Svaka ima drugačiji status, drugačija očekivanja i drugačiji način vezivanja za organizaciju.

Grupa Primeri uloga Tipično pitanje upravljanja
Sportisti profesionalni i amaterski takmičari, mlađe selekcije selekcija, razvoj, ugovori, prelazak u drugu karijeru
Stručni štab treneri, kondicioni treneri, lekari, fizioterapeuti, analitičari licenciranje, stručno usavršavanje, podela odgovornosti
Administracija i rukovodstvo direktor, sekretar, finansije, marketing, organizacija događaja podela poslova, kompetencije, kontinuitet rada
Volonteri članovi upravnih tela, sudije, pomoćno osoblje na takmičenjima regrutovanje, zadržavanje, priznanja, pravni okvir

Planiranje kadrova

Planiranje počinje od ciljeva organizacije. Klub koji želi da razvije omladinsku školu treba drugačiji profil ljudi od kluba koji prvenstveno upravlja prvim timom. Planiranje obično uključuje nekoliko koraka:

  1. analizu postojećeg stanja: ko radi, sa kojim znanjem i kojim opterećenjem;
  2. procenu budućih potreba na osnovu planiranog rasta, novih programa i objekata;
  3. utvrđivanje razlike između postojećeg i potrebnog stanja;
  4. određivanje načina popune: unutrašnje napredovanje, novo zapošljavanje, angažovanje spolja ili obuka postojećih ljudi.

Pomaže i opis radnog mesta: šta posao obuhvata, koja znanja i licence zahteva i kome se odgovara. Bez toga se uloge preklapaju, a odgovornost se gubi.

Regrutovanje i izbor

Regrutovanje je privlačenje kandidata, a izbor je odluka o tome koga angažovati. U sportu se kandidati često traže kroz mrežu poznanstava, što je brzo, ali sužava izbor. Otvoreni konkurs, jasni kriterijumi i razgovor sa kandidatom smanjuju rizik da odluku donesu lični odnosi.

Za stručni kadar postoje i zakonski uslovi. Prema Zakonu o sportu (Službeni glasnik RS, br. 10/2016), licencu za rad sportskih stručnjaka izdaje nadležni nacionalni granski savez, a ministarstvo nadležno za sport propisuje obrazovanje i licenciranje trenera. Organizacija zato pri izboru proverava ne samo veštine kandidata nego i njegov formalni status.

Obuka i razvoj

Znanje u sportu zastareva brzo: menjaju se pravila, metode treninga i tehnologija analize igre. Obuka zato nije jednokratna. Može da obuhvati seminare saveza, interno prenošenje iskustva, mentorstvo mlađih trenera, kurseve iz upravljanja i prvu pomoć. Za administraciju su korisne obuke iz finansija, ugovora, komunikacije i zaštite dece u sportu. Dobro je da organizacija vodi evidenciju ko je koju obuku prošao i kada ističe licenca.

Motivacija i zadržavanje

Ljudi u sportskim organizacijama nisu pokrenuti samo platom. Veliki deo kadra, posebno u malim klubovima, radi iz ljubavi prema sportu, osećaja pripadnosti ili društvenog ugleda. Zato su važni i nematerijalni činioci: priznanje za rad, mogućnost učešća u odlučivanju, jasna očekivanja, razuman obim posla i pravična raspodela naknada. Više o teorijama motivacije možete pročitati u tekstu Motivacija u sportskoj organizaciji, a o načinu na koji se donose kadrovske odluke u tekstu Odlučivanje u sportskoj organizaciji.

Volonteri u sportu

Volonteri su stub velikog dela sporta, od lokalnih turnira do najvećih manifestacija. Za Olimpijske i Paraolimpijske igre u Parizu 2024. organizatori su planirali angažovanje oko 45.000 volontera. Prijave su otvorene u martu 2023, kandidati su prolazili selekciju, a dobijali su opštu i specijalizovanu obuku.

U Srbiji je volontiranje uređeno Zakonom o volontiranju (Službeni glasnik RS, br. 36/2010). Prema njegovim odredbama volontiranje je organizovano, dobrovoljno pružanje usluga ili aktivnosti od opšteg interesa bez novčane naknade. Organizator može da pokrije dogovorene troškove, na primer prevoza ili ishrane, a za dugotrajno volontiranje, maloletne volontere i strance zahteva se pisani ugovor. Volonteri mlađi od 18 godina treba da imaju pisanu saglasnost roditelja ili staratelja. Organizacija koja angažuje volontere treba da im jasno definiše zadatke, obezbedi obuku i pokaže da se njihov rad ceni.

Specifičnosti sportskih organizacija

  • Mešavina plaćenih i neplaćenih saradnika. Isti projekat vode zaposleni i volonteri, pa je način vođenja drugačiji nego u preduzeću.
  • Kratka karijera sportista. Organizacija mora da misli na period posle takmičarske karijere, na obrazovanje i prekvalifikaciju.
  • Sezonski ritam. Opterećenje je neravnomerno: pripreme, takmičenja i događaji traže privremeno pojačanje kadra.
  • Vidljivost učinka. Rezultat na terenu je javan i često se koristi kao jedini pokazatelj uspeha, iako zavisi od mnogo faktora.
  • Posebna odgovornost za maloletnike. Rad sa decom zahteva proveru osoba koje sa njima rade i jasna pravila ponašanja.
  • Emocionalna vezanost. Navijači, roditelji i članovi imaju snažna očekivanja, što dodatno opterećuje trenere i rukovodioce.

Ocenjivanje i dalji razvoj

Redovno ocenjivanje rada, uz razgovor o ciljevima i potrebama za usavršavanjem, pomaže da se uoče kadrovski problemi pre nego što se pretvore u sukob ili odlazak ključnih ljudi. Ocena treba da bude zasnovana na unapred poznatim kriterijumima i da obuhvati i stručni rad i saradnju u timu.

Izvori

Tekst pripremila redakcija Savremeni Sport. Provereno 21. oktobra 2026.

AUTOR: Redakcija Savremeni Sport
OBJAVLJENO: 21.10.2026.
Tweet

Pročitajte još…