Prevencija sportskih povreda
Povrede su sastavni rizik bavljenja sportom, ali se deo njih može smanjiti pažljivim planiranjem treninga, odgovarajućom pripremom i opremom. Prevencija ne znači potpuno uklanjanje rizika, već njegovo svođenje na razuman nivo uz očuvanje koristi od vežbanja.
Najčešće sportske povrede
Sportske povrede se dele na akutne, koje nastaju naglo, i povrede od prenaprezanja, koje se razvijaju postepeno. Prema pregledima literature, najčešće su nagnječenja, uganuća i prelomi, a zatim rane i povrede od prenaprezanja.
- Akutne: nagnječenja, uganuća zglobova, istegnuća mišića, prelomi, posekotine i ogrebotine.
- Od prenaprezanja: tendinopatije (na primer Ahilove tetive), stres reakcije i stres prelomi kostiju. Nastaju kada ponovljeno mikrooštećenje premaši sposobnost tkiva da se obnavlja.
Prema jednom pregledu, uganuća skočnog zgloba čine otprilike četvrtinu do trećine sportskih povreda, a istegnuća zadnje lože natkolenice oko desetinu. Procene zavise od sporta i uzrasta i treba ih shvatiti okvirno.
Faktori rizika
Činioci rizika dele se na unutrašnje, vezane za sportistu, i spoljašnje, vezane za okolinu i opterećenje.
| Unutrašnji | Spoljašnji |
|---|---|
| Uzrast, pol, telesna građa | Količina i učestalost treninga i takmičenja |
| Pokretljivost, ravnoteža, koordinacija, izdržljivost | Podloga i vremenski uslovi |
| Položaj stopala i kolena | Oprema i njeno prilagođavanje |
| Prethodne povrede i lični stres | Gust raspored utakmica |
Jedan od primera: kod srednjoškolki je stopa kidanja prednjeg ukrštenog ligamenta po izlaganju oko 1,6 puta veća nego kod njihovih muških vršnjaka, prema pregledu literature. Kada se faktor rizika ne može menjati, kao što su pol ili uzrast, važnije je delovati na one koji se mogu menjati, a to su priprema, snaga, tehnika i opterećenje.
Postupnost opterećenja
Međunarodni olimpijski komitet je 2016. objavio konsenzus o opterećenju u sportu i riziku od povrede. Njegov osnovni zaključak je da loše upravljanje opterećenjem predstavlja veliki faktor rizika, i to više zbog naglih skokova opterećenja nego zbog samog visokog opterećenja. Kada se opterećenje povećava postepeno i kontrolisano, veliko opterećenje može čak delovati zaštitno zbog boljeg prilagođavanja. Konsenzus ističe i da u fudbalu dve utakmice u nedelji povećavaju rizik od povrede na utakmici, da psihički stres može povećati rizik i da opterećenje treba pratiti individualno, kombinacijom spoljašnjih i unutrašnjih mera.
Odnos akutnog i hroničnog opterećenja često se pominje kao praktični pokazatelj, ali naučna zajednica nije saglasna oko njegove vrednosti: pregled iz 2021. opisuje literaturu kao kontroverznu, uz primedbe na merenje i izbor vremenskih okvira. Zbog toga je razumnije držati se opšteg načela postupnosti nego slepo slediti brojčane granice. Kod dugotrajnog nesklada opterećenja i oporavka može nastati stanje o kome govori tekst o pretreniranosti sportista.
Zagrevanje i programi prevencije
Zagrevanje pripremljeno prema sportu i uzrastu smatra se jednom od osnovnih mera. Istezanje je takođe deo pripreme sportiste, a više o njemu govori tekst o značaju istezanja. Najviše su proučavani programi koji kombinuju jačanje, ravnotežu i kontrolu pokreta.
FIFA 11+
FIFA 11+ je kompletan program zagrevanja za fudbal koji je razvio FIFA-in medicinski istraživački centar F-MARC. Nastao je na osnovu ranijeg programa pod nazivom The 11 iz 2003, a napredna verzija pripremljena je 2006. u saradnji sa Oslo Sports Trauma Research Centre i Santa Monica Orthopaedic and Sports Medicine Research Foundation. Traje oko 20 do 25 minuta, počinje i završava se trčanjem, a između su vežbe za jezgro, snagu nogu, ravnotežu i agilnost. Predviđeno je da zameni uobičajeno zagrevanje na nekoliko treninga nedeljno.
Norveško ispitivanje na 1.892 devojčice uzrasta 13 do 17 godina iz 125 klubova, objavljeno u časopisu BMJ 2008, ispitivalo je sličan strukturirani program. Primarni ishod, povrede donjih ekstremiteta, bio je manji u grupi koja je vežbala (odnos stopa 0,71), ali razlika nije dostigla statističku značajnost. Značajna smanjenja zabeležena su za ukupne povrede (0,68), povrede od prenaprezanja (0,47) i teške povrede (0,55). Pregledni članak navodi smanjenja do oko 50% kod mladih fudbalerki koje su program izvodile najmanje dva puta nedeljno, i oko 40% kod mladih fudbalera u Nigeriji, ali napominje da je dokaza za decu mlađu od 14 godina malo. Uspeh zavisi od redovnosti izvođenja.
Oprema i okruženje
Odgovarajuća zaštitna oprema, kao što su kacige, štitnici za potkolenice i zube, a u nekim sportovima i ortoze za skočni zglob, smanjuje rizik od određenih povreda ako je pravilne veličine i nosi se redovno. Podloga, osvetljenje, vremenski uslovi i održavanje terena takođe imaju ulogu.
Praktične mere
- Pre sezone proveriti zdravstveno stanje i prethodne povrede kod lekara ili specijaliste sportske medicine.
- Povećavati obim i intenzitet treninga postepeno.
- Pre treninga raditi zagrevanje prilagođeno sportu, a po mogućstvu program prevencije.
- Uskladiti ishranu, unos tečnosti i san sa opterećenjem.
- Bol koji traje, otok ili ograničen pokret ne ignorisati nego se javiti lekaru pre povratka u trening.
Tekst je edukativan i ne zamenjuje savet lekara ni plan rehabilitacije.
Izvori
- Soligard T i saradnici. Comprehensive warm-up programme to prevent injuries in young female footballers: cluster randomised controlled trial. BMJ, 2008
- Injury prevention in football and the FIFA 11+ – Aspetar Sports Medicine Journal
- Soligard T i saradnici. How much is too much? (Part 1) IOC consensus statement on load in sport and risk of injury. Br J Sports Med
- Zouhal H i saradnici. Acute: chronic workload ratio: is there scientific evidence? Front Physiol, 2021
- Sports injury – Wikipedia
Tekst pripremila redakcija Savremeni Sport. Provereno 21. oktobra 2026.
OBJAVLJENO: 21.10.2026.
