Lokomotorni sistem

Lokomotorni (koštano-zglobno-mišićni) sistem čine kosti, zglobovi i mišići, koji zajedno omogućavaju držanje tela i kretanje. Kosti i zglobovi čine pasivni deo sistema, a mišići aktivni, pa se nijedan pokret ne može objasniti posmatranjem samo jednog od ovih delova.

Tri dela jedne celine

Deo sistema Uloga u pokretu
Kosti Čvrst oslonac i poluge na koje deluju mišići; zaštita organa; skladište minerala
Zglobovi Mesta spoja kostiju koja određuju pravac i obim pokreta
Mišići i tetive Stvaraju silu, pokreću kosti oko zglobova i pomažu stabilnost

Mišić svojim skraćivanjem vuče kost preko tetive, a kost se kao poluga okreće oko zgloba. Nervni sistem upravlja tim procesom, pa se u sportskom smislu lokomotorni sistem ne može odvojiti od koordinacije i fizičkih sposobnosti čoveka.

Kosti

Kost je živo tkivo koje se stalno obnavlja: stare delove razgrađuju ćelije osteoklasti, a nove stvaraju osteoblasti. Kalcijum je glavni mineral u kostima i telo ga ne može samo proizvesti, pa mora da dolazi iz hrane. Vitamin D je potreban da bi se kalcijum apsorbovao u crevima. Hormoni rasta, hormoni štitaste žlezde i polni hormoni utiču na rast kostiju, a polni hormoni u adolescenciji dovode i do zatvaranja zona rasta (epifiznih ploča). Zato se kod dece i mladih u razvoju opterećenje postepeno prilagođava uzrastu.

Zglobovi

Većina zglobova koji omogućavaju veće pokrete su sinovijalni. Takav zglob ima zglobnu šupljinu, zglobnu čahuru, hrskavicu na dodirnim površinama, sinovijalnu membranu koja stvara lubrikantnu tečnost, i ligamente. Neki zglobovi imaju i meniskuse, kao koleno, te burze koje smanjuju trenje. Hrskavica nema sopstvene krvne sudove, a hrani se između ostalog pomoću sinovijalne tečnosti.

  • Šarkasti zglobovi (lakat, koleno, članak) pokreću se pretežno u jednoj ravni.
  • Kuglasti zglobovi (rame, kuk) imaju najveći obim pokreta.
  • Sedlasti i kondilarni zglobovi (palac, zglob šake) pokreću se u dve ravni.
  • Klizni zglobovi (među kostima ručja i stopala) imaju mali, vezan pokret.

Ligamenti su čvrste vezivne trake koje povezuju kosti i ograničavaju obim pokreta, pa sprečavaju nenormalno razdvajanje zglobnih površina. Meniskusi u kolenu su polumesečaste hrskavičave pločice koje amortizuju udarce, dok burze i tetivne ovojnice smanjuju trenje između tetive, mišića i kosti. Meka tkiva se, slično kosti, prilagođavaju opterećenju, što se u literaturi povezuje sa Dejvisovim zakonom. Zato je postupnost opterećenja važna za sva tkiva pokretnog aparata.

Pokretljivost i stabilnost su u suprotnosti. Rame ima plitku čašicu i veliki obim pokreta, pa ga u velikoj meri stabilizuju mišići i tetive, koji deluju kao dinamički ligament. Kuk ima duboku čašicu i jake ligamente, pa je stabilniji i prilagođen nošenju težine.

Uticaj vežbanja na kosti

Kost se prilagođava opterećenju koje trpi. Ako se opterećenje povećava, kost se vremenom pregrađuje i jača, a ako se smanjuje, postaje manje gusta. Ovo načelo se pripisuje Volfovom zakonu. Primer su teniseri, kod kojih su kosti ruke koja drži reket jače nego kosti druge ruke. Uz to, dejstvo zavisi od trajanja, veličine i brzine opterećenja, a za stvaranje kosti značajno je cikličko opterećenje.

Obrnuto, nedostatak opterećenja dovodi do gubitka minerala. Kost u gipsu gubi sadržaj minerala, a astronauti u dugim misijama izgube oko 1 do 2% koštane mase mesečno. Redovno vežbanje je povezano sa većom gustinom kosti, a vežbanje sa otporom deluje jače od same aerobne aktivnosti. Smernice Svetske zdravstvene organizacije za decu i adolescente preporučuju vežbe jačanja mišića i kostiju najmanje tri dana nedeljno, a za odrasle jačanje mišića najmanje dva dana nedeljno.

Uticaj vežbanja na zglobove i mišiće

Snažni i usklađeno radeći mišići preuzimaju deo opterećenja pri doskocima, zaustavljanjima i promenama pravca. Pokretljivost zglobova određena je oblikom kostiju, ligamentima i elastičnošću mišića i tetiva, o čemu više govori tekst o značaju istezanja.

Opterećenje mora biti postepeno. Prekomerno ponavljanje istog pokreta stvara mikrooštećenja koja premašuju sposobnost obnavljanja tkiva, što može dovesti do tendinopatije, stres reakcije kosti i stres preloma. Naglo povećanje učestalosti treninga povezuje se sa povredama od prenaprezanja.

Praktične napomene

  • Raznovrsno opterećenje, uz vežbe sa otporom, doprinosi zdravlju kostiju.
  • Dovoljan unos kalcijuma i vitamina D važan je za koštano tkivo. Izvori kalcijuma su, na primer, mlečni proizvodi i zeleno lisnato povrće, a vitamin D se stvara u koži pod dejstvom sunca. Njegov nedostatak je češći kod osoba tamnije puti i kod onih koji žive na severnijim geografskim širinama. O eventualnim dodacima ishrani odlučuje lekar.
  • Bol u zglobu ili kosti koji traje ili se pogoršava pri opterećenju razlog je za pregled kod lekara ili specijaliste sportske medicine.

Redovna aktivnost deo je šireg odnosa sporta i zdravlja. Tekst je edukativan i ne zamenjuje savet lekara.

Izvori

Tekst pripremila redakcija Savremeni Sport. Provereno 21. oktobra 2026.

AUTOR: Redakcija Savremeni Sport
OBJAVLJENO: 21.10.2026.
Tweet

Pročitajte još…