x

Sport, rekreacija i aktivan odmor

Sport, rekreacija i aktivan odmor
Moderan način života i rada, izazvao je korenite promene, kako u karakteru i strukturi opterećenja u uslovima rada, tako i u karakteru i načinu provođenja slobnog vremena i odmora. S obzirom da je savremeni rad najčešće lišen dinamičkih mišićnih naprezanja i za čovekov organizam neophodne optimalne motoričke aktivnosti,  stvorila se potreba za pronalaženjem odgovarajućih aktivnosti (programa) koji će u slobodnom vremenu zadovoljiti neke od osnovnih ljudskih potreba, koje se ogledaju u kretanju, rekreaciji, komunikaciji, igri, zabavi i sl., a koje će doprineti boljem i kvalitetnijem načinu života.

Imajući u vidu ovakav (savremeni) način života i rada, kao i potrebu koja se javlja kod ljudi u ovakvim uslovima života, ne treba da nas čudi da savremeno društvo sve više prihvata aktivan način odmaranja u slobodnom (ali i radnom) vremenu. Odnosno, da se sve više primenjuju najraznovrsniji sportsko - rekreativni programi i aktivnosti (vežbe oblikovanja, zabavno rekreativne aktivnosti, elementi sportskih igara i sl.) čiji sadržaji predstavljaju prirodne oblike kretanja, a koje su svesno ili nesvesno usaglašene sa zdravstvenim stanjem, nivoom sposobnosti, potrebama i interesima svakog pojedinca.

S obzirom da sadržaji sporta i sportske rekreacije imaju dominantnu ulogu u zadovoljavanju nekih osnovnih ljudskih potreba (kretanje, igra, zabava, i sl), ne čudi da upravo oni predstavljaju nove tendencije (promene u turističkim trendovima) koje se javljaju u razvoju turizma, gde se tradicionalni sadržaji odmora, zamenjuju novim sadržajima koji su usaglašeni sa programima aktivnog odmora, a koji podrazumevaju sportske i rekreativne sadržaje, uključujući i brojne aktivnosti u atraktivnom prirodnom ambijentu.


Šta je aktivan odmor?
Područje aktivnog odmora je veoma široko i nedovoljno izdefinisano, i obuhvata najraznovrsnije aktivnosti (sadržaje) namenjene aktivnom i pasivnom odmoru, koje se neposredno vezuju za zdrav život, slobodno vreme, odmor, zabavu i razonodu, a koje doprinose obnavljanju čovekovih fizičkih i psihičkih snaga, njegovom odmoru i oporavku.

Aktivan odmor se još naziva i "antiopterećenje", mada nema nikakve veze sa aktivnostima kao što su sedenje, izležavanje i sličnim aktivnostima kod kojih se prednost daje komforu umesto svrsishodnoj fizičkoj aktivnosti (sportu, sportskoj rekreaciji, i sl.). Kao značajan sadržaj slobodnog vremena aktivan odmor podrazumeva aktivno stvaralačko učešće u odabranim sportsko-rekreativnim aktivnostima, a nikako pasivno posmatračko "participiranje" u aktivnostima drugih.

Iako se često zbog neizdefirenciranosti i nedovoljne preciznosti u pojmovnom i sadržajnom definisanju aktivnog odmora, dolazi do nesporazuma i zabuna, odnosno njegovog pogrešnog shvatanja, aktivan odmor, u suštini, predstavlja način odmaranja uz primenu odgovarajućih telesnih aktivnosti koje omogućavaju povoljne fiziološke i psihološke reakcije organizma, dok je sama teorija aktivnog odmora usmerena ka potpunijem razumevanju selektivnih programa sporta i sportske rekreacije na prevenciju, ublažavanje i/ili otklanjanje akutnog zamora.


Kako aktivan odmor deluje?
Psihofiziološku osnovu primene programa sporta i sportske rekreacije, kao sadržaja aktivnog odmora u procesu rada i slobodnog vremena, čine naučna saznanja koja potvrđuju da je obnavljanje narušene radne sposobnosti brže i potpunije pri aktivnom, nego pri pasivnom odmoru.Bitna karakteristika delovanja aktivnog odmora na organizam je: prevencija, ublažavanje i/ili otklanjanje zamora i prelazak na lakši, povoljniji režim rada koji obezbeđuje ekonomičnije reakcije organizma.

U objašnjavanju psihofizioloških osnova aktivnog odmora polazi se od saznanja da se aktivnost centralnog nervnog sistema zasniva na dva tesno povezana i međusobno uslovljena fiziološka procesa: nadražaj (ekscitacija) i zadržavanje - kočenje (inhibicija).

Sistematska primena pravilno odabranih programa aktivnog odmora obezbeđuje povremeno produbljivanje inhibicije zamorenih nervnih centara, što doprinosi povećanju efikasnosti odmora i ubrzanom obnavljanju normalne fiziološke aktivnosti nervnih ćelija. Samoindukcija nervnih procesa, primenom odgovarajućih programa aktivnog odmora, koji sadrže pokrete koji se po karakteru razlikuju od radnih pokreta i koji se izvode u drugačiju ritmu aktivnosti od ritma radnih pokreta koji su izazvali zamor, obezbeđuje se naizmenična indukcija, a time i efikasniji odmor i oporavak zamorenih nervnih centara.

Saglasno principu indukcije, u toku aktivnog odmora odgovarajući nervni centri nalaze se u stanju produbljene inhibicije. Zahvaljujući produbljenoj inhibiciji, u nervnim ćelijama se ubrzavaju procesi obnavljanja, što doprinosi bržem povećanju radnih sposobnosti nego pri pasivnom odmoru.

* Navedeno pojednostavljenjo objašnjenje fiziološke suštine aktivnog odmora pokazuje da efikasan odmor nikako ne treba da predstavlja neaktivnost. Potpuniji oporavak može se ostvariti jednostavnom promenom vrste i karaktera aktivnosti. Prema tome, za održavanje visoke radne sposobnosti i optimalnog životnog tonusa veoma je važno naizmenično smenjivanje jedne vrste aktivnosti drugom.

Brže obnavljanje zamorenih organa i delova tela postiže se: prvo uključivanjem u program aktivnog odmora novih, u toku radne aktivnosti nezamorenih mišićnih grupa, i drugo promenom karaktera rada, odnosno angažovanjem radom zamorenih mišićnih grupa u relaksirajuće pokrete koji se izvode u drugačijem ritmu, drugačijoj strukturi naprezanja nego radni pokreti koji su doveli do zamora. U oba slučaja samo pravilnim izborom sadržaja aktivnog odmora, karaktera aktivnosti i pravilnim doziranjem intenziteta opterećenja, može se postići željena indukcija procesa produbljene inhibicije, koja je uslov za brži odmor i efikasan opravak zamorenih nervnih centara.


Programi aktivnog odmora?
Posmatrajući aktivan odmor šire, kao slobodno izabranu svrsishodnu aktivnost koja doprinosi uspostavljanju ili održavanju biološko - zdravstvene i socio-psihološke ravnoteže kod čoveka, njegovi sadržaji mogu biti veoma različiti i raznovrsni. Na primer: plivanje, skijanje, vožnja bicikla, trekking, vožnja rolera, trčanje, pešačenje, rafting, jedrenje, splavarenje, avanturistčke aktivnosti. odnosno bilo koja sportska ili rekreativna aktivnost ili pak njihova kombinacija, koja  sadrži pokrete koji se po karakteru razlikuju od radnih pokreta i koji se izvode u drugačijem ritmu aktivnosti od ritma radnih pokreta koji su izazvali zamor.

Sadržaji ovih programa su veoma često pored sportsko-rekreativnih aktivnosti i široka lepeza motoričkih aktivnosti (procedure, programi, postupci) koje podstiču psihološku samoregulaciju (auutogeni trening) i sl. U savremene programe aktivnog odmora i turizma, posebno programe zdravstveno preventivne usmerenosti, spadaju kompleksni program za brži oporavak, efikasan i racionalan odmor, relaksaciju i regeneraciju.

* Dosadašnja saznanja i iskustva utvrđuju da se efekti različitih programa sportske rekreacije pojačavaju kada se njihova primena kombinuje sa delovanjem prirodnih faktora: suncem, vodom, i drugim faktorima koji se već dugo uspešno koriste u fizikalnoj medicini. U poslednje vreme u nastojanju da se dođe do efikasnih i racionalnih programa za brže opuštanje, efikasniji i brži oporavak, uspešno se koriste i program psihološke samoregulacije (autogeni trening) koji se dosta uspešno primenjuju u kombinaciji sa programima aktivnog odmora.



Efekti aktivnog odmora
Brojna naučna istraživanja i široka praksa, u najrazvijenijim industrijskim zemljama, višestruko su potvrdila punu opravdanost i efektivnost primene programa sporta i sportske rekreacije u procesu odmora. Ovi programi su prihvaćeni i primenju se kao značajan deo aktivnog odmora, i efektivni su u prevenciji, otklanjanju i/ili ublažavanju zamora, tegoba i smetnji prouzrokovanih savremenim karakterom rada, koji se odlikuje asimetričnim opterećenjima.

Relaksacija (odmor) se postiže zahvaljujući aktivnom učešću u programima aktivnog odmora koji sadrže odgovarajuće optimalno dozirane emocionalne i motoričko-informacione sadržaje. Kod programa aktivnog odmora, do punog izražaja dolaze zabavno-rekreativni i relaksacioni efekti i vrednosti neposrednog aktivnog učešća u slobodno odabranim programima sportske rekreacije.

Efekti aktivnog odmora postižu se uključivanjem dopunske aktivnosti nezamorenih mišića, i/ili promenom karaktera rada, ne ostvaruju se intenzivnim radom unutrašnjih organa, već poboljšanjem funkcionalnog stanja, kako zamorenih mišića, tako i organskih sistema.

Programi aktivnog odmora primenjuju se kao efikasni sadržaji kojima se: prevenira, ublažava ili otklanja akutni zamor ili lokalne tegobe; otklanja ili snižava nervno-psihička napetost; doprinosi bržem oporavljanju telesne i duhovne svežine; održava visok nivo radnih sposobnosti. Puni efekti aktivnog odmora postižu se primenom naučno fundiranih programa i pravilnim doziranjem opterećenja.

* Često se pod aktivnim odmorom podrazumevaju i primenjuju sadržaji i aktivnosti koji ne doprinose bržem i efikasnijem odmoru i oporavku, već naprotiv još više produbljuju negativne uticaje koji stvaraju nervno - psihičku preopterećenost. Prekomerna razdraženja nervnih centara u fazi aktivnog odmora izazivaju iradijaciju procesa razdraženja (ekscitacije), što rastrojava mehanizam aktivnog odmora i poništava njegove pozitivne efekte.

Sa obzirom da aktivan odmor podrazumeva primenu odgovarajućih programa sporta i sportske rekreacije koji blagotvorno deluju na celokupno stanje organizma, razumljivo je da su određeni programi aktivnog odmora postali sastavni deo slobodnog vremena i rada savremenog čoveka, i značajan sadržaj savremene turističke ponude, koji doprinose kako boljem i potpunijem (kvalitetnijem) odmoru, tako i boljem i ravnomernijem popunjavanju turističkih kapaciteta, racionalnijem korišćenju postojećih smeštajnih, infrastrukturnih i drugih potencijala.


Literatura:
Exercise management - Laurel T. Mackinnon
Teorija sportske rekreacije - Mithat Blagajac
Sport tourism - Joy Standeven, Paul de Knop
Sport tourism development - Thomas Hinch, James E. S. Higham
Aktivni odmor u unapređenju kvaliteta turističke ponude - Bartoluci, M. i Andrijašević, M.
 
Autor: Marko Skorić Objavljeno: 10.06.2014.

PROČITAJTE JOŠ