x

Anksioznost u sportu i u sportskim aktivnostima

Anksioznost u sportu i u sportskim aktivnostima

Anksioznost je nejasna strepnja, neodređen strah, osećanje teskobe i nesigurnosti. Kao neodređen strah, čiji izvori nisu izvan nas, nego u nama, anksioznost se javlja povremeno i obično ne traje dugo. Ako je njegovo trajanje produženo i ako se javlja u sklopu drugih simptoma, onda je reč o neurozi. U tom slučaju anksioznost predstavlja ozbiljniji simptom. Frojd je smatrao da u osnovi svih neuroza leži anksioznost i da se javlja onda kada između ida, ega i super-ega, kao osnovnih delova ličnosti, dođe do ozbiljnijih sukoba. Psihoanalitičari smatraju da zaslugu za anksioznost i njeno delovanje u sferi nesvesnog imaju potisnuti i društveno neprihvatljivi impulsi, pre svega seksualne i agresivne težnje.

Anksioznost je, dakle, neodređeni strah ili strah od straha, čiji je izvor u nama. Moguće je, međutim, da dođe do pomeranja ili premeštanja tog straha iz naše unutrašnjosti na neki spoljašnji konkretan predmet ili objekat. U tom slučaju se javlja iracionalan strah od tog predmeta ili situacije. Po nekim psihoanalitičarima tako nastaju fobije. Postoje i tumačenja po kojim fobije nastaju emocionalnim uslovljavanjem. Postoje i shvatanja po kojim je anksioznost delimično i genetski determinisana. U prilog tome ide i činjenica da postoje ljudi koji su već od ranog detinjstva pokazivali strašljivost i često plašljivo izčekivanje i određene simptome u skladu sa tim (lako crvenjenje, preznojavanje, lupanje srca, lako zbunjivanje, ,,bežanje" od javnog nastupa i sl.)

O anksioznim ličnostima govorimo ako je anksioznost kod određenih osoba prisutna često i ako traje. Takve osobe gotovo stalno strepe, predviđaju da će se desiti nesto neočekivano, ružno i neprijatno. Anksioznost je prisutna i u sportu, bez obzira da li se radi o anksioznosti kao stanju ili o anksioznosti kao trajnoj osobini ličnosti. Kao stanje anksioznost se češće javlja kod mladih sportista, kod onih koji pokazuju nesigurnost, nesamostalnost, koji nemaju dovoljno samopouzdanja i koji su emocionalno nestabilni. Osećanje strepnje, nesigurnosti, teskobe i neodređenog straha se negativno odražava na sportsko postignuće.

    style="display:block; text-align:center;"
    data-ad-layout="in-article"
    data-ad-format="fluid"
    data-ad-client="ca-pub-3680394444982515"
    data-ad-slot="6919562611">


Zbog slabije koncentracije na konkretne zadatke u igri ili takmičenju, pokreti su nesigurniji i neprecizniji, greške su češće, a ponašanje u aktivnosti koja se odvija je konfuznije. Takođe treba dodati da anksioznost manje dolazi do izražaja na treninzima i manje značajnim takmičenjima. Naime, sa većim stepenom odgovornosti i sa većim značajem nastupa, rastu šanse da anksioznost ,,bukne" i da se negativno odrazi na učinak i celokupno ponašanje pojedinca koji je anksiozan, a često i ostalih sportista, jer anksioznost može i ,,zarazno" da deluje i da se prenese i na ostale sportiste, pogotovo na mlade, neiskusne i nesigurne. U sportu i sportskim aktivnostima anksioznost je ozbiljen problem i treba mu prići stručno i odgovorno. Deo posla oko redukovanja ovog stanja ili osobine ličnosti mogu da obave i iskusni trneri. U ovom slučaju se preporučuje sledeće:
  • Obavljati povremene razgovore sa sportistom o njegovoj anksioznosti;
  • Dati šansu sportisti da iznese svoje viđenje anksioznosti i načina kako se problem može rešiti;
  • Anksioznost vezivati za prijatne situacije;
  • Postepeno gurati sportistu u ,,vatru" (princip postupnosti i sistematičnosti);
  • Omogućiti sportisti da se ,,kali" kroz kraće i povremene nastupe na većim i značajnijim takmičenjima;
  • Pohvaliti ill na neki način nagraditi sportistu kod koga je došlo makar i do malog redukovanja anksioznosti (Torndajkov zakon efekta) itd
Ako je anksioznost kod određenih sportista izrazitija i trajnija manifestacija, onda je angažovanje psihologa neophodno, tim pre što postoje testovi i skale kojima je moguće izmeriti prirodu i stepen anksioznosti i što postoje isprobani načini kako anksioznost može da se redukuje, pa i prevaziđe. To je posao psihologa u okviru psihološke pripreme sportista.

Autor: N/A Objavljeno: 08.06.2014.

PROČITAJTE JOŠ