x

Sportski profesionalizam danas

Sportski profesionalizam danas
Bez obzira što bi sa za sport moglo reći da predstavlja jedno od najvećih dostignuća čovečanstva, i dalje se ne sme prenebregnuti činjenica da koren sporta jeste igra, a igra, njen smisao i čovekova potreba za njom, predstavlja jedan od najpozitivnijih segmenata čovekve ličnosti. Tu se duboko, suštinski, nalazi srž problema.

Kako je i ranije navedeno, sport se ne može odvojeno posmatrati od savremenog civilizacijskog trenutka. Kako u svakodnevnom životu, tako su se i u savremenom sportu, u potpunosti promenili parametri vrednosti, pre svega njegovom maksimalnom komercijalizacijom. Sport je skoro u potpunosti prestao da bude zabava, a u najvećem broju slučajeva on je postao i ostaje sredstvo za rešavanje egzistencije pojedinca i njihove bliže i dalje familije. Od tog trenutka, koji nije od juče, sport počinje da odstupa od suštinskih svojstava igre. Sport prestaje da bude igra.

Sport se zapravo otuđuje od onog što je najvrednije u njemu, od onog što ga je stvorilo. Principi, pravila, zahtevi, namere, ciljevi, koje postavlja jedna takva aktivnost, u svojoj osnovi skoro da više i nemaju ništa zajedničko sa igrom. Možda se može reći: "U redu, ovo je nešto novo, i zašto ga sada poistovećivati sa nečim što sportu više nije neophodno. "Igra igri, sport sportu." To jest, sport više ne podleže zakonitostima igre, on je profesija kao i svaka druga, i samim tim ima svoja profesionalna moralna načela. Upravo sa prihvatanjem ovakvih stavova upadamo u zamku iz koje nema izlaska.

O čemu se radi? Današnji profesionalni sport nije ovakav jer je to sam od sebe to napravio. On je takav jer ga je čovek današnjice sa svim svojim manama i vrlinama, pretvorio u ovakav proizvod kakav on danas jeste. Ovde se nalaze i uzroci pojave sve većeg broja vrhunskih sportista, koji o etičnosti neće, ili ne žele bilo šta da znaju. Sve one pozitivnosti koje sport stvarno, ili samo fiktivno donosi, današnji sportista deklarativno prihvata, a o njihovim dubljim značenjima i posljedicama skoro da i ništa ne zna. Profesionalni sport je jedna od najhumanijih profesija ogromnog broja mladih ljudi, u kojoj se svakodnevno postižu dostignuća na osnovu svih onih sposobnosti i karakteristika koje imamo kao humana bića.

Sve to može ostati, samo ako se sportu pristupi kao profesiji lekara, ili kao profesiji prosvetnog radnika, ukoliko se ne bude tako činilo i radilo, profesionalni sport će postati monstrum kojeg niko neće moći da kontroliše. U nekim svojim segmentima on to već i jeste, međutim još uvek itekako ima prostora za manevrisanje unutar izvornog sportskog konteksta. Osnovni resursi u kojima se može pronaći lek za ovakav problem se nalaze na početku jedne sportske karijere.

Trenažni sistemi koji su konstituisani da bi u perspektivi kao rezultat svog funkcionisanja imali vrhunskog sportistu, najčešće zanemaruju baš one segmente svoje strukture u kojima se ističe bitnost potpunog psihološkog, sociološkog, a samim tim i etičkog sazrevanja budućeg vrhunskog sportiste. Koliko je etički prostor, unutar multidimenzionalnog sistema kakav je jedan sportista, bitan za njegovo kvalitetno funkcionisanje, najbolje govori činjenica da upravo među najboljim svetskim sportistima susrećemo i najkonkretnije primere etički visoko-kvalitativno oblikovanih pojedinaca.

Iako se takvi pojedinci mogu formirati i na osnovu uticaja njegove najbliže sredine, u kojoj on provodi najveći dio svog vremena, nemerljiv je pozitivan uticaj koji na budućeg sportistu ima njegov trener i klub u kojem će se susresti sa prvim pozitivnim i negativnim efektima jedne kompleksne aktivnosti kakav je sport. Veoma dobar primer šta u dugoročnoj strategiji sportskog razvitka treba činiti, kako bi sport izvršio maksimalno pozitivne uticaje na moralne kvalitete pojedinca, daje Gambetta (1986).

Zapravo tu se radi o prevazilaženju najteže činjenice u karijeri jednog sportiste, a to je da sport nije samo pobeda, da sport ne predstavlja samozadovoljenje niskih unutrašnjih poriva, već da je sport iznad svega toga, i da je naša obaveza, ukoliko želimo da budemo sportisti, razvijati se u skladu sa tim vrijednostima.

 
Autor: Prof. dr. Ivan Anastasovski Objavljeno: 11.07.2014.

PROČITAJTE JOŠ