Sport i seksualna aktivnost

Ljudska seksualna aktivnost se odnosi na načine na koji ljudi doživljavaju i izražavaju svoju seksualnost. Pod pojmom ljudske spolne aktivnosti, podrazumijeva se bilo koja aktivnost - osamljena, između dvije osobe ili u grupi - koja izaziva seksualno uzbuđenje. Ljudi se, s vremena na vrijeme i iz različitih razloga, upuštaju u prakticiranje seksa. Seksualna aktivnost se manifestira određenim seksualnim uzbuđenjem i fiziološkim promjenama kod uzbuđene osobe, od kojih su neke izražene, dok su druge više suptilne. Svrha seksualne aktivnosti kod ljudi se najčešće svodi na postizanje orgazma.

Ljudska seksualna aktivnost ima svoj biološki, fizički i emocionalni aspekt. U biološkom smislu se u svojoj osnovi odnosi na reproduktivni mehanizam, kao osnovni biološki nagon koji postoji u svim vrstama. Emocionalni aspekti se bave intenzivnim osobnim vezama i emocijama stvorenim između seksualnih partnera za vrijeme seksualne aktivnosti. Fizička pitanja vezana uz seksualnu aktivnost su u rasponu od čisto medicinskih promišljanja, pa do brige o fiziološkim pa čak i o psihološkim ili sociološkim aspektima seksualnog ponašanja.

Iako se seksualna aktivnost kod mladih, zdravih, a posebno i sportski aktivnih osoba smatra uobičajenom i posve normalnom aktivnošću – seks i seksualna aktivnost je uvijek bila tabu tema za veći dio civilizacije i vjerojatno će to uvijek biti. Treba kazati da određeni tabui u većini zapadnih Kultura, kao i nekih istočnih, te njihova nezrelost društvenih znanosti dugo je vremena ometala istraživanja koja se tiču seksualnih aktivnosti ljudi, pa tako i seksualne aktivnosti sportaša.

Upravo zbog nedovoljne upućenosti, koja većinom proizlazi i zbog manjka istraživanja o seksualnoj aktivnosti sportaša, mnogi treneri i sportaši iz različitih sportova, postavljaju si ista pitanja : „ Treba li izbjegavati seks prije važnih takmičenja i intenzivnih treninga? Da li je seksualna aktivnost sportaša u vrijeme priprema za važnija takmičenja za njih štetna ili nije? Ima li seksualna aktivnost ikakvog utjecaja na vježbanje i izvedbu na takmičenju ili je apstinencija potpuno nepotrebna? “ Znanost je tek nedavno donijela odgovore na neka od tih dvojbenih pitanja.

Dugo se je vjerovalo da sportaši ne bi smjeli imati seksualne aktivnosti najmanje nekoliko dana prije velikih takmičenja. Razlog tom vjerovanju je iz razloga kako bi se energija kao i gubitak testosterona kod muškaraca, koji se potroši tijekom seksa, bili preusmjereni na agresivniji  i pun adrenalina nastup sportaša na takmičenju. Upravo iz tih razloga mnogi sportski treneri različitih sportova, pa tako i borilačkih sportova, već desetljećima podržavaju tezu o zabrani seksa sportašima nekoliko dana prije važnih sportskih natjecanja.

To razmišljanje potiče još od vremena drevnih Grka i Rimljana, i vremena održavanja prve Olimpijade. Oni su smatrali seks porokom koji uskraćuje sportašu preko potrebnu energiju i koncentraciju. Smatrali su da će apstinencijom od seksa testosteron biti spašen od nepotrebnog trošenja tokom ejakulacije. Smatrali su kako će apstinencija dovesti do toga da sportaš u najstresnijim trenucima takmičenja povuče te rezerve kako bi popravio svoju izdržljivost i snagu koje bi mu donijele zlatnu medalju. Čak i u to vrijeme rani mislioci (kao na primjer Platon) smatrali su da postoji veza između testosterona i mišića.

Drevni Grci tu tvrdnju tada nisu mogli potvrditi istraživanjem i ona je potrajala sve do modernog doba točnije do istraživanja koje je provedeno 1968 godine. Već je odavno uočeno kako su gonade (spolna žlijezda) od bitne važnosti za seksualnost: još u drevno doba ljudi su zamijetili vidljiv utjecaj kastracije domaćih životinja na njihovo ponašanje. U zapisima iz starog Egipta nalazimo reference na kastraciju ljudi, a upotreba te operacije kao kazna uvedena je u asirskom zakonu još 1500 godina prije Krista.  

Efekt kastracije na seksualnu aktivnost muškaraca i mužjaka životinjskih vrsta ukazuje na to da su seksualna želja i ejakulacija- orgazam različiti procesi koji su po svoj prilici kontrolirani iz različitih lokacija mozga. Ejakulacija – orgazam je izrazito ovisna o sekrecijama iz testisa i kad životinju kastriraju, sposobnost ejakulacije obično brzo nestaje. Još u 18. stoljeću, pariški liječnik T. de Bordeau zaključio je da neki organi ispuštaju „izlučevine“ koje su od ključne važnosti za ostatak tijela. 

Prvi empirijski dokaz da je supstanca koju izlučuje testis neophodna za seksualnost mužjaka dao je njemački fiziolog A.Berthold 1849 godine. U endokrinološkom eksperimentu kastrirao je pijetla i ustanovio da dolazi do promijene izgleda i ponašanja (atrofiraju sve karakteristike za mužjake), te nestaje agresivno ponašanje i seksualno zanimanje za ženke. No, kad se kastriranom pijetlu ponovno usadi testikularno tkivo, vraćaju mu se muške karakteristike i seksualno ponašanje. 

Bertholdove ideje zainteresirale su 1889. godine francuskog fiziologa C. Brown-Sequrda koji je, u dobi od 72 godine, na sebi iskušao djelovanje testikularnog tkiva psa i majmuna. Samom je sebi dao osam injekcija smljevenih psećih (i nešto majmunskih) testisa rastopljenih u vodi te u medicinskom časopisu Lancet objavio kako mu je to povratilo snagu, mentalnu oštrinu i seksualnu žar. Postojanje žlijezda s unutarnjim izlučivanjem dokazali su tek 1902. godine istraživači W.Bayliss i E.Starling i dali tim izlučevinama ime „hormon“ prema grčkoj riječi koja znači „uzbuđujem“.  Testosteron, glavni androgen što ga luče testisi, nedvojbeno omogućava seksualnost kod muškaraca i najvažniji je izravni faktor koji potiče buđenje seksualnog interesa u pubertetu. 

Steinach i Peczenik (1936) prvi su uspješno upotrijebili testosteron da obnove seksualne funkcije u starijih muškaraca. Danas se testosteron standardno primjenjuje u terapiji muškaraca sa seksualnim poremećajima, i to u obliku flastera ili gela što omogućuje razmjerno postojano otpuštanje testosterona u krvotok. Ali testosteron nema afrodizijačko djelovanje; drugim riječima zdravi muškarci ne mogu se nadati da će im testosteron omogućiti iznimne seksualne podvige. Čini se kako svaki pojedinac ima svoj karakteristični stupanj seksualne aktivnosti, uvjetovan genetskim, kulturnim i iskustvenim faktorima i taj se stupanj ne može povisiti povećanom dozom testosterona.

Testosteron je hormon kojeg imaju i muškarci i žene, ali ga muškarci imaju više. Istraživanjem iz 1992. godine utvrđeno je da je nakon seksualne aktivnosti nivo testosterona bio povišen kod oba spola. Ukratko, nitko sa sigurnošću još nije otkrio kako točno seks utječe na lučenje testosterona, i najvažnije da li i kako točno to utječe na nastup sportaša na takmičenjima. Tehnički gledano, sve što povećava nivo testosterona moglo bi poboljšati sportske performanse, trening i fizičku snagu. Postoje istraživanja koja ukazuju da apstinencija od jednog do nekoliko tjedana uzrokuje porast serumskog testosterona, što bi definitivno moglo pomoći poboljšanju nekih atletskih performansi i treninga.

Neki sportaši kazuju da će nakon 1-2 mjeseca apstinencije osjetiti snažno povećanje nivoa testosterona, veći nivo performansi, veću agresivnost, veći nivo samopouzdanja, i brži oporavak nakon vježbanja ili takmičenja. Međutim, postoje i neki dokazi  koje su iznijeli neki stručnjaci koji ukazuju da produžena apstinencija može prouzrokovati privremeni prekid proizvodnje testosterona jer ga tijelo ima više nego što mu već treba za seksualne aktivnosti, koje sportaš ne prakticira. U osnovi, nakon dužeg zadržavanja sjemene tečnosti, tijelo može smanjiti proizvodnju testosterona. Istraživanja u vezi sa produženom (od nekoliko mjeseci ili godinom) apstinencijom gotovo da i nema, tako da nauka nije u potpunosti potkrijepila nijednu od ovih teorija.

Iako seks prije takmičenja i treninga ne mora biti uzročnik značajnog smanjenja testosterona, ali neće ga sigurno povećati. S druge strane, čini se da apstinencija povećava maksimalno nivo testosterona. Drugim riječima, važnije je usporediti efekte apstinencije i ne apstinencije. Ako jednostavno ispitamo kakav je utjecaj jednog seksa na nivo testosterona, čini se da nema značajnog efekta ili promjene nivoa testosterona, barem prema većini naučnih istraživanja. Ipak, postoji i druga teorija koja se odnosi na nivo testosterona, odnosno bojazan da će se ejakulacijom potrošiti isti i tako mišiće učiniti slabijim.

Međutim, za sportaša na takmičenju cilj nije jednostavno održavati normalan nivo testosterona, već ga povećati. Imajući to u vidu, vjerojatno je apstinencija od tjedan dana ili duže za sportaša najbolja opcija. Na primjer, sportaši koji se bave sportom izdržljivosti vjerojatno bi se trebali suzdržati od seksa. Seks pred takmičenje može smanjiti nivo testosterona a koji je sportašu  nužno potreban tokom dugog i iscrpljujućeg takmičenja. Neki stručnjaci su mišljenja da seksualna aktivnost noć prije sportskog takmičenja ne može uzrokovati veće slabljenje fizičkih performansi sportaša na takmičenju. Ipak, određeni sportaši koji apstiniraju prije takmičenja mišljenja su da seksualna apstinencija (jer dovodi do seksualne frustracije) ima utjecaj na povećanje agresije na samom takmičenju. 

Neki današnji istraživači (naučnici) tvrde da je vjerovanje da seks prije važnih takmičenja može smanjiti fizičke performanse je zapravo samo mit. Oni tu svoju tvrdnju potkrepljuju nekim novijim istraživanjima koja su dokazala da seks potiče proizvodnju testosterona kod muškaraca i tako im daje neophodnu oštrinu tokom takmičenja. Također, s obzirom da je testosteron prirodan suplement on pruža snagu mišića, posebno kada je riječ o nogama.  Kada je riječ o psihološkom aspektu, stvar je posve individualne prirode. Kod određenih sportaša seks ima efekt opuštanja što je vrlo važno za pripremu svakog sportaša, dok kod drugih on djeluje kao remetilački faktor.

Istraživanje koje je provedeno na 21 paru sportaša koji su bili praćeni od grupe naučnika sa Univerziteta u Quebecu u Montrealu (voditelj projekta Anthony Karelis) potkrepljuje tezu da je apstinencija prije takmičenja nepotrebna. Također, istraživači sa Univerziteta Stejt u San Markosu ispitali su kako se kod muškaraca dan poslije seksa mijenja sposobnost mišića da obave određeni rad. Vježbe su bile fokusirane na kvadricepse i tetive. Ispostavilo se da su prosječne performanse bile identične sa i bez seksa. Isto tako,  istraživanje koje je proveo tim stručnjaka sa fakulteta u Firenci, na čelu s Dr. Laurom Stefani, koji su pregledali na stotine različitih studija kako bi utvrdili kako seks utječe na sportaše nisu pronašli dovoljno dokaza koji bi potkrijepio teoriju o negativnom utjecaju.

Ipak, sažetak naučne literature objavljene 2016. godine na temu seksualna aktivnost i sporta u časopisu Frontiers in Physiology zaključuje da sposobnosti sportaša zaista opadaju nekoliko sati poslije seksa. Međutim, prema navodima iz časopisa Mens health  pojedina istraživanja potvrđuju da orgazam sportašu pomaže da stekne dodatnu snagu putem snažnijeg lučenja testosterona u organizmu. No da bi do toga doista i došlo treba proći najmanje nekoliko sati. Orgazam je doživljaj koji vrlo kratko traje – u prosijeku oko 25 sekundi kod muškaraca i oko 17 sekundi kod žena. Obje komponente orgazma, i ona periferna koja uključuje mišiće i tkivo, i komponenta svjesnog doživljaja, nastaju pomoću kratke aktivacije neuronskih sklopova koja je posljedica podraživanja i inhibicije različitih skupina neurona pomoću niza neurotransmitera, uključujući dopamin, serotonin i noradrenalin. 

U nizu odvojenih istraživanja došlo se do spoznaje da sportaši koji su apstinirali od seksa tjedan dana ili duže, nisu imali fizičku prednost u odnosu na one sportaše koji su upražnjavali seksualnu aktivnost nekoliko sati prije takmičenja, ni u pogledu snage niti u pogledu aerobne izdržljivosti. Također, studija je dokazala da seks ne utiče negativno ni na mentalni dio sporta. Jedna od studija je proučavala mentalne rezultate kako sportaša koji se bave sportovima koji zahtijevaju izdržljivost (između ostalih i borilački sportovi) tako i dizače utega i ustanovila da seks noć prije takmičenja ne utiče bitno na njihove performanse. Ipak, istraživanje provedeno 2017. godine i objavljeno u magazinu „The Annals of Applied Sports Sience“ je potvrdilo tezu da seks nekoliko sati prije fizičkih napora utiče kod sportaša na poremećaj pažnje i koncentracije.

Tako na primjer za one sportaše koji osjećaju nervozu, anksioznost, uzbuđenje ili imaju neku „vrstu“ napada panike zbog odlaska na takmičenje, seks može imati opuštajući efekt, ali bi isto tako neke druge sportaše mogao dekoncentrirati. Dakle, sportaši bi se nekoliko sati prije samog takmičenja trebali koncentrirati na svoj nastup i zbog toga bi svakako trebalo izbjegavati seks prije samog takmičenja. Stoga se ne preporučuje seks barem 10 sati prije samog takmičenja, kako ne bi utjecao na nastup sportaša. Istraživanje napravljeno pred početak Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine potvrdilo je da seks nekoliko sati prije takmičenja ima negativan utjecaj na nastup sportaša, dok seks deset sati prije početka takmičenja pokazuje pozitivan efekt. Također, nakon seksa je svakako potrebna dobra hidratacija tijela (npr. voda, smoothies) i poslije toga prijeko potrebno vrijeme za spavanje. 

Jedan od prvih istraživača po pitanju seksualne aktivnosti sportaša, američki znanstvenik Warren Johnson objavio je jedno od prvih istraživanja o povezanosti seksa i snage sportaša koje je objavio u magazinu „The Journal of Sex Research“. Utvrdio je da neke značajnije povezanosti između seksa i snage nema tj. da jačina mišića nije povezana sa snagom. Znači, seksualni odnos par sati prije takmičenja ne utječe značajno na snagu mišića donjih ekstremiteta. Također, sva kasnija testiranja raznih sportaša, od 1980. godine pa do danas, potvrđuju da seksualni odnos nekoliko sati prije takmičenja nema direktan utjecaj na izvedbu sportaša. Za 87% žena seks je omiljeni trening, dok na muškarce orgazam djeluje kao 2-3 miligrama sedativa, zbog čega nakon seksa često zaspu. Upravo je san taj koji je prijeko potreban sportašu prije takmičenja.

Dakle, mnogi stručnjaci se slažu sa davnom izjavom legendarnog trenera New York Yankeesa, Caseyja Stengela – „Taj seks ne uništava sportaša, pravi krivac je san, jer sportaš ne spava cijelu noć.“ Znanstvenici s britanskog Sveučilišta u Cambridgeu i šangajskog Sveučilišta Fuhan istražili su da je sedam sati sna noću idealno za ljude u srednjoj ili starijoj životnoj dobi, dok za mlađe osobe i sportaše potrebno je najmanje 8 do 9 sati sna i to pogotovo prije nekog važnijeg takmičenja. Znanstvenici su zaključili da manje sna od toga može negativno utjecati na mentalne sposobnosti i uzrokovati lošije mentalne performanse. Dakle, dokazano je da trajanje sna utječe na kognitivne performanse, a koje su sportašu bitne na takmičenju tj. ispitanici (sportaši) su bili sporiji pri rješavanju testova, imali su kraći raspon pažnje i lošije su rješavali probleme, zamijećen je porast anksioznosti i lošije opće stanje.

Orgazmi se ponekad događaju u atipičnim situacijama, posve neovisno od genitalnog podražaja koji su zaslužni za tipične orgazme. Noćna polucija  (lat. pollutio - prljanje) kod muškaraca, kao i orgazmi što ih neke žene doživljavaju u snu, mogu se objasniti jedino moždanom aktivnošću koja bez fizičke stimulacije spolnih organa pokreće autonomni sustav koji bi se inače aktivirao tijekom genitalnog orgazma. Polucija u svom užem značenju predstavlja izraz za nehotimično i neizazvano lučenje sperme kod muškaraca do koga najobičnije dolazi prilikom spavanja. U širem smislu se pod time podrazumijeva i vaginalna lubrikacija (povećana vlažnost zbog seksualne uzbuđenosti) kod žena, za oba fenomena se koriste izrazi noćna emisija, ili – mokri snovi. To se kod muškaraca češće događa u pubertetu ili u ranijoj mladosti, no nije rijedak slučaj da se dogodi i kod sportaša za vrijeme apstinencije (seksualno maštanje i snovi).   

Razna istraživanja su dokazala da je seksualna aktivnost vrlo korisna za zdravlje ljudi. Istraživanje Kraljevskog sveučilišta u Belfastu  je dokazalo da osim što štiti od infarkta i pospješuje rad srca seks ima brojne dobrobiti za zdravlje jer održava srce i pluća u formi te oslobađa hormone koji smanjuju stres. Za žene je seks pozitivan jer jača mišiće zdjeličnog dna što smanjuje rizik od inkontinencije (koja  je česta kod žena iznad 40 godina starosti). Orgazam ženama može pomoći i ako pate od jačih menstrualnih bolova jer kontrakcija mišića maternice tijekom vrhunca oslobađa od napetosti.  Također, seks je učinkovit i protiv stresa. Kod žena nešto više u odnosu na muškarce, i to iz razloga jer se prostaglandin (hormon prisutan u spermi), prodirući u ženske spolne organe, tamo uspješno uključi u proizvodnju ženskih hormona. 

Redoviti seks pomaže u snižavanju krvnog tlaka. Istraživanje Sveučilišta u Nottinghamu je dokazalo da se seks povezuje i sa smanjenim rizikom od obolijevanja od raka prostate. Seksualno aktivni ljudi su zdraviji jer seks štiti od bolesti i jača imunološki sustav. Studija Sveučilišta u Pennsylvaniji je dokazala da seks stvara antitijela koja ljude štite od prehlade i gripe. I ono posebno važno za sportaše, redoviti seks pomaže i kod problema s nesanicom te tako jača imunološki sustav jer je tijelu, da bi besprijekorno funkcioniralo, potreban kvalitetan odmor. Liječnica sa kalifornijskog sveučilišta Sheenie Ambardar objašnjava: „Nakon orgazma otpušta se hormon prolaktin odgovoran za osjećaj opuštenosti i potrebe za snom.“

Upravo zbog prolaktina nakon seksa se lakše i brže utone u san. Osim toga, tijekom seksa izlučuje se i DHEA, poznat kao hormon mladosti, koji pomaže održavanju zdravlja i dobrog raspoloženja, čime olakšava stresne situacije, a može pomoći i kod tjeskobe. Znači, tijekom seksa otpušta se hormon za dobro raspoloženje, a istraživanja pokazuju da taj efekt traje i 24 sata nakon orgazma – objašnjava Ambardar. Seks (dodiri i maženje) pomažu sniziti razinu kortizola, hormona koji se izlučuje dok je tijelo pod stresom. Također, orgazam se povezuje i s lučenjem hormona oksitocina kod oba spola, a on se naziva hormonom bliskosti jer pojačava osjećaj privrženosti nekomu.

Jedno od istraživanja utvrdilo je da sportaši nakon duže apstinencije mogu imati i problema sa depresijom (žene čak nešto češće nego muškarci). Ispitanici (sportaši) koji su redovito vodili ljubav bili su samopouzdaniji, sigurniji u svoj izgled i sebe, pokazalo je istraživanje teksaškog sveučilišta.   Za sportaše je posebno važno i to što je dokazano da seks poboljšava cirkulaciju, a to znači da će organi biti bolje opskrbljeni kisikom, kao i da će se štetne tvari iz organizma učinkovitije eliminirati. U uzbuđenoj osobi otkucaji srca rastu od 70 do ponekad i preko 150 otkucaja u minuti, poput sportaša koji ide na rekord. Također, kontrakcije mišića tijekom seksa razvijaju i jačaju rebra, kukove, stražnjicu, zdjelicu, trbušne mišiće, pa čak i  ruke. Nakon seksa obrazi su rumeni, usne crvenije i oči sjaje. To je zato što se znojenjem oslobađaju prirodna ulja poput linoleinske kiseline koja hrani i vlaži kožu. 

Istraživanje Sveučilišta u New Jerseyu je dokazalo, prema riječima voditelja tima - Dr. Barry Komisaruk: „Orgazam može zaustaviti bol  jer oslobađa   hormone koji pomažu povećati razinu tolerancije na bol“. Orgazam tako pomaže smanjiti bol u leđima i nogama, ali i uopće osjećaj boli. Ono što je vrlo važno za sportaše, a poglavito za sportaše borilačkih sportova je činjenica da, ako pokušate, bilo kakvu bol možete prevladati uz pomoć seksualnih aktivnosti (npr. određena bol od sportskih povreda). Razlog tomu je jer se neposredno prije orgazma, razina hormona oksitocina povećava za čak pet puta. Tako počinje proizvodnja endorfina koji djeluje kao sredstvo protiv bolova.  

Znači, seksualna aktivnost najmanje 10 sati prije takmičenja za sportaša neće biti štetna, neće mu umanjiti fizičke performanse, i ni u kom smislu neće naštetiti sportaševom rezultatu na takmičenju.