Placebo efekt u svakodnevnom životu

 
 

Placebo efekt je psihološki fenomen kada vjerujemo u koristan učinak tvari i predmeta koji ga realno nemaju. Djelovanje placeba i placebo efekt obično povezujemo s medicinom, ali možemo ga pronaći svuda oko nas u  svakodnevnom životu, na primjer – da nema placeba, ne bi bilo ni marketinga. 

Ovih nekoliko zanimljivosti će vam otkrit sveprisutnost tog intrigantnog fenomena.

U latinskom jeziku izraz placebo znači doslovno „svidjet ću se“ (placere - ugađati, svidjeti se). Placebo se definira kao „sugestivni lijek“, koji je nedjelotvoran i bezopasan. Njegova djelotvornost ovisi isključivo o snazi samo sugestije svake pojedine osobe. Njegova primjena se prvi puta pojavljuje još davne 1785. godine kada se taj izraz po prvi puta spominje u jednom medicinskom rječniku kao - uobičajena metoda ili lijek .

Budući da je svako liječenje praćeno i placebo efektom, učinci koji se pripisuju lijekovima variraju kako među bolesnicima, tako i među liječnicima. Pacijent s povoljnim mišljenjem o liječnicima, sestrama i bolnicama skloniji je povoljnom odgovoru na placebo pa i na aktivni lijek nego osoba s negativnim stavom koja će zanijekati dobrobit lijeka ili razviti nuspojave. Pozitivan je učinak vjerojatniji kad i bolesnik i liječnik vjeruju da će intervencija biti korisna. 

Učinak placeba (placebo efekt) opaža se pri svakom liječenju, kako u medicini (npr. u – farmakoterapiji, psihoterapiji ili kirurškom zahvatu) tako i u alternativnoj medicini. Efekt placeba ponekad je jednako jak kao i samo farmakološko djelovanje neke ljekovite tvari (lijeka). 

Dva čimbenika imaju presudan utjecaj na placebo efekt. Prvi je svakako optimističan stav, što se naziva i sugestibilnošću, vjerom, nadom ili optimizmom. Već i samo uvjerenje da uzimate tvar s ljekovitim svojstvima donosi poboljšanje. Drugi je spontana promjena, što je nerijetko još važnije. Naime, spontana poboljšanja se često opažaju bez ikakva liječenja. Ako se takvo spontano poboljšanje javi nakon primjene placeba (nedjelotvorne tvari), razumljivo je da će se placebu premda neprimjereno, pripisati zasluga za boljitak. 

Liječnici se u pravilu libe namjernog i potajnog davanja placeba (za razliku od primjene u kliničkim pokusima) jer takvo „varanje“ narušava ispravan odnos uzajamnog povjerenja s bolesnicima. Ipak, unatoč nesklonosti propisivanju placeba liječnici ponekad susreću pacijente koji su potpuno uvjereni da uzimanjem određene tvari mogu preduhitriti ili suzbiti stanovite bolesti, premda u tom smislu nema nikakvih znanstvenih dokaza. Razlog tomu leži u činjenici da svaki lijek ima i placebo efekt tj. dobre ili loše učinke koji su neovisni o aktivnim kemijskim sastojcima.

Kako bi razlikovali pravi efekt lijeka od placebo efekta istraživači uspoređuju lijekove s placebom. U takvim ispitivanjima polovica ispitanika prima lijek u ispitivanju, a druga polovica prima placebo identična izgleda. Idealno je kod takvih istraživanja kada ispitanici kao i istraživači ne znaju   tko prima pravi lijek, a tko placebo (takvi se pokusi onda nazivaju dvostruko slijepim). 

Znanost je utvrdila da svaki lijek ima dva terapijska učinka: jedan zahvaljujući aktivnom sastojku i drugi zbog uvjerenja da će doći do poboljšanja. Ovaj potonji fenomen, poznat kao placebo efekt  javlja se kod trećine pacijenata koji primaju terapiju pod uvjetom da su uvjereni u njenu djelotvornost. 


Klinička istraživanja  

Postoje brojne teorije, rasprave, pa i vrlo opsežna, ozbiljna farmakološko - biološka i klinička istraživanja usmjerena prema pokušaju rješavanja enigme placeba i njegove stvarne kliničke učinkovitosti. Jedno od takvih nedavno objavljenih istraživanja pokazuje da bi liječnici jednoga dana nekim svojim pacijentima s kroničnim bolovima mogli propisivati placebo - tabletice koje će smanjiti bol jednako učinkovito kao i svaki „pravi“ analgetik na tržištu. Istraživački tim na čikaškom sveučilištu Northwestern University of Feinberg dokazao je - proučavajući moždanu anatomiju i psihološke karakteristike pacijenata – da je moguće predvidjeti koji će bolesnici s kroničnom boli učinkovito reagirati na lažnu „šećernu“ tableticu placeba.   

„Njihov mozak je već unaprijed – pripremljen – da pozitivno odgovori na placebo„ , tvrdi voditelj istraživanja Vania Apkarian, profesor fiziologije na Northwesternu. „Njihova psihološka i biološka moždana konstitucija je uzrok sugestibilnom stanju u kojem – ako im se kaže: Ova tableta će vam smanjiti bol – njihova bol zaista postaje manja“. Pritom uopće nije niti potrebno zavaravati takvog pacijenta, kaže Apkarian, jer iza placebo - odgovora postoji biološka osnova.  

Istraživanje je pokazalo da svi ispitanici osjetljivi na placebo imaju sličnu građu moždanih centara: moždani emocionalni centri bili su im veći s desne strane mozga, a mozak im je imao nešto veći kortikalni senzorni dio nego kod ispitanika koji nisu reagirali na placebo. Osim toga, na testovima ličnosti svi su imali slične psihološke osobine: visok indeks emocionalne samosvijesti i povišenu osjetljivost na bolne situacije. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications. 

Također, na neurofiziološkom nivou dokazano je da primjena placeba stimulira frontalni korteks kao i jezgru mozga - sivu tvar i amigdalu, aktivirajući dopaminergične putove i u manjoj mjeri serotonergijske putove. Ova aktivacija izaziva osjećaj opuštenosti i zadovoljstva koji se podudara s poboljšanjem koje uočavaju pacijenti. Međutim, mehanizam djelovanja placebo efekta ostaje još uvijek dijelom misterija. Ono što je intrigantno u ovom procesu je to što se čini da je fenomen u kojem apstraktno razmišljanje utječe na vrlo osnovne i primitivne procese, koji na sličan način djeluju i kod životinja. 

Peter Trimmer, biolog sa Sveučilišta u Bristolu u Velikoj  Britaniji, kaže da je sve počelo istraživanjima koja su pokazala da nešto slično efektu – placebo postoji i kod mnogih životinja. Na prvi pogled to se čini besmislenim – zašto bi organizam, ako se može sam izliječiti, čekao poticaj placebo tvari da ga pokrene? Odgovor na to pitanje iz evolucijske perspektive ponudila je nova računalna simulacija koja je pokazala da obrambeni sustav ima prekidač koji je pod kontrolom uma. Trimmer kaže da za tu pojavu postoji jednostavno objašnjenje - pokretanje imunološkog sustava je toliko iscrpno da jak i trajan poticaj može opasno iscrpiti zalihe energije u organizmu.  

Među mnoštvom različitih istraživanja, provedeno je i istraživanje koje se bavilo pacijentima koji pate od sindroma iritabilnog kolona, vrste bolesti koja oboljelu osobu terorizira naizmjeničnim zatvorom i proljevom. Tim jadnim ljudima znanstvenici su rekli da će im dati placebo tabletu od neaktivne tvari, a koja je navodno u studijama pokazivala znatno poboljšanje kroz samo iscjeljujući postupak odnosa tijela i uma. Rezultat je bio predvidljiv, velika većina pacijenata se je osjećala znatno bolje. 

Također, u studiji sa 84 čistačice iz sedam hotela znanstvenici su htjeli otkriti može li placebo utjecati na koristi od tjelesne aktivnosti. U četiri hotela čistačicama su rekli (uvjerili ih)  da  njihov svakodnevni rad zadovoljava preduvjete za zdrav, aktivan život. U preostala tri hotela nisu rekli ništa. Mjesec dana kasnije, otkrili su da su žene u informiranoj grupi u prosjeku izgubile kilogram težine, smanjile krvni pritisak za skoro 10% i bile su znatno zdravije u smislu postotka masti u tijelu, indeksa tjelesne mase i omjera struka i bokova.

Ako želite bolji televizor, možete nabaviti super mega HD plazmu… ili investirati u placebo efekt. Novi TV je skup, a samozavaravanje je besplatno! O čemu se radi? Nizozemski znanstvenici postavili su zanimljivo istraživanje. Ispitanicima su pokazali istu snimku na istom televizoru, samo su polovici rekli da mogu očekivati sliku visoke rezolucije. Kako bi stvar bila uvjerljivija, za tu su grupu oko televizora postavili reklamne plakate i letke te na televizor spojili posebno široki kabel. Drugoj grupi rekli su da će gledati običan DVD snimak. Ispitanici su, predvidljivo, pali na trik i zaključili da je slika na “HD” televizoru bolja.   

Znanstvenicima svašta pada na pamet, a australski psiholozi su posebno otkačeni. Njihova studija istraživala je utjecaj alkohola/placeba na osjećaje tuge i izgledala je ovako. Na početku su ispitanike podijelili u grupe koje će dobiti alkohol ili placebo (sok od jabuke). Zatim su im izazvali negativno raspoloženje i na kraju ispitanicima podijelili piće. Rezultat je bio zanimljiv. Poboljšanje raspoloženja bilo je slično u obje grupe, ali usporediv je bio i osjećaj opijenosti. Slično istraživanje provedeno je i među studentima na sveučilištu Princeton (New Jersey). 

Ipak, najčudnije je bilo istraživanje medicinskog fakulteta u Bejloru (Baylor School of medicine), koje je 2002. godine objavio New England Journal of Medicine, a koje je procjenjivalo operacije pacijenata s teškim bolovima u koljenima. Glavni autor studije Dr. Brus Mozeli, kao iskusan kirurg znao je da operacije koljena pomažu njegovim pacijentima: „Svi dobri kirurzi znaju da u kirurgiji nema placebo efekta“. Međutim, on je pokušavao da utvrdi koji je dio operacije najviše pomogao njegovim pacijentima. 

Pacijenti koji su učestvovali u studiji podijeljeni su u tri grupe. Jednoj grupi sastrugao je oštećenu hrskavicu na koljenu. Kod druge skupine isprao je zglob koljena  te tako odstranio materijale koji bi mogli uzrokovati upalni učinak. Treća grupa dobila je - „lažnu operaciju“ tj.  pacijenti su bili stavljeni pod narkozu, a Mozeli im je napravio tri standardna reza i ponašao se kao da ih operira. Nakon „operacije“ svim trima grupama propisana je jednaka postoperativna njega koja je uključivala program fizikalne terapije. 

Rezultat je bio šokantan. Stanje kod svih pacijenata se – poboljšalo. Mozeliju su rezultati bili šokantni ali jasni: „Tim pacijentima nije nimalo pomoglo moje kirurško umijeće. Čitava korist od operacije osteoartritisa koljena bila je placebo učinak“.


Placebo efekt i svakodnevni život  

Djelovanje placeba obično povezujemo s medicinom, ali možemo ga pronaći svuda oko nas. Jeste li znali da semafori za pješake često služe samo da bi nam dali osjećaj konrole? Ili da dugmad za zatvaranje vrata lifta nemaju funkciju? Ili da uredske zgrade često imaju sustave s lažnim zvukom zujanja klima uređaja i isto tako lažnim regulatorima toplote? Percepcija je ključ svega - psiholozi, liječnici, sportski treneri (instruktori), ali i razni poslovni ljudi (menadžeri), političari ili vjerski vođe to znaju i redovito je koriste. Ponekad čak i u našu korist (kao npr. psiholozi, liječnici, sportski treneri). 

Današnja  nekonvencionalna (alternativna) medicina kao i biomedicina više nema nikakve veze sa nekadašnjom (izuzev povijesne), sada zaostalom narodnom medicinom tj. liječenjem raznih vračeva, iscjelitelja, vještica i dr. Danas  takav način liječenja daleko nadmašuje način rada nekadašnjih vračeva ili vještica koji su molitvama ili plesovima te drugim obredima nastojali odobrovoljiti bogove da vrate zdravlje, pošalju kišu i slično. Svi medicinski sustavi pa i oni paralelni (alterativni) su prošli od tada svoj vlastit razvojni put i danas se uspješno nadopunjuju. 

Današnja npr. homeopatija, ayurveda, akupunktura, akupresura, fitoterapija, kineska biljna medicina, bioenergetska terapija, reiki terapija, kiropraktika, osteopatija, manualna medicina, različite terapije manipulacija kralježnice i kostiju ili stopala, aroma terapija, terapija zvukom, kao i  neke druge vrste terapija, sustavi su za koje u svijetu postoje razne renomirane i ozbiljne škole i fakulteti, a na kojima se školuju budući stručnjaci – terapeuti. 

Na žalost, u mnogim državama širom svijeta zakon  nije precizno regulirao bavljenje takvim paralelnim, nekonvencionalnim tj. alternativnim medicinskim sustavima te su zbog toga mnogi nekvalificirani terapeuti-iscjelitelji iskoristili taj kaotični režim i pokušavaju zarađivati na neznanju i nemoći bolesnih osoba. Takvi nekvalificirani  terapeuti – iscjelitelji,  nisu  uopće ili nisu dovoljno stručni za obavljanje te djelatnosti. Ti stručnjaci često svoju poziciju terapeuta poistovjete s nekakvom mesijanskom ulogom (osobito u području duhovne medicine te nekim metodama energetske medicine) pa pretvore to u „komediju“ koja u potpunosti narušava ugled struke. 

Takvi nestručni terapeuti iskorištavaju činjenicu koja je danas prilično poznata, a to je da se placebom  tj. placebo terapijom  mogu poboljšati stanja  oboljelih kod 60% do 90% bolesti. Iz tog razloga, među ostalima tu svoje mjesto pronalaze i razni nestručni terapeuti duhovne medicine, lažni stručnjaci astrologije, tarot karata, kao i mnogi koji se nestručno bave drugim metodama ezoterije.  Svi ti razni iscjelitelji, kao i pojedine vjerske i religijske skupine, svi oni vam nude – spasenje, prosvjetljenje, nove spoznaje, povećanje vaših fizičkih i psihičkih performansa, vaš duhovni rast i razvoj te ostalo. No dali je to uistinu tako?  

Takvi nestručni (lažni) terapeuti-iscjelitelji često na zidove u svojim prostorijama (ordinacijama) stave razne medicinske slike (karte) (Anatomske karte, karte za kiropraktiku, karte čakri i slično). Na taj vas način nastoje impresionirati svojim „znanjem“, kao i svojim  navodnim titulama, čime vas pokušavaju uvjeriti u svoju stručnost. No ako ih imalo pažljivije slušate uvidjeti ćete da od 639 mišića  koliko ih ima ljudsko tijelo oni znaju za samo njih nekoliko (uglavnom su to- biceps i triceps brachi, deltoid, pectoralis, abdominal, gluteus, rectus femoris, soleus, te ponekad i trapezius i adductor, rijetko kada znaju i nešto više od toga). 

Također, od 370 danas poznatih akupunkturnih točaka na ljudskom tijelu,  takvi lažni stručnjaci vama pokazuju svega desetak točaka za akupunkturu ili akupresuru, i to uglavnom onih točaka koje su već odavno poznate. Ti navodni stručnjaci čak i kada govore o čakrama (iako danas postoji puno objašnjenja i tumačenja sa znanstvenog i duhovno religijskog stajališta) od   7 čakri jedva da znaju objasniti neke osnovne stvari o njima ili nešto reći o osnovnom protoku energije u ljudskom tijelu putem čakri (vrtlog energije).

Ipak, poneki od tih nestručnih terapeuta imaju nešto na čemu im se može zavidjeti, a to je njihov način na koji oni uvjeravaju ljude u istinitost onoga o čemu govore tj. o njihovoj „moći“ iscjelitelja. Mnogi od njih su čak i sebe uvjerili da su oni pravi tj. istinski iscjelitelji. I ono što je najnevjerojatnije u svemu, je činjenica da ima čak i malo istine u tome što govore tj. u njihovom terapeutskom liječenju, kao i u njihovoj „moći“ iscjelitelja. 

Zašto? Razlog svakako leži u placebo efektu, a koji proizlazi iz njihove moći uvjeravanja ljudi u njihovu stručnost, kao i u efikasnost njihove terapije. 

Prema nekim istraživačima od deset nasumično odabranih ljudi, placebo efektu će u prosijeku biti podložno u potpunosti čak četvoro ljudi dok će još dvoje biti djelomično podložni. Drugim riječima od desetoro ljudi placebo efektu će u većoj ili manjoj mjeri biti podložno njih čak šestoro. To je veći postotak efikasnosti nego što ga liječnici u raznim istraživanjima mogu postići kada ispituju efikasnost nekog novog lijeka. Tada se ponekad zadovolje i sa 40% efikasnosti. 

To je jedan od razloga zašto je danas prema WHO (World Health Organization), klasična medicina tek na 4. mjestu po proširenosti u svijetu, a na prva tri mjesta su drugi paralelni medicinski sustavi.  

Placebo efekt je neizostavan i kada se izvodi aroma terapija. Naime, terapeuti vas uvjeravaju u ljekovitost njihove terapije, kao i učinkovitost njihovih raznih eteričnih ulja, parfema, mirišljavih svijeća, cvjetnih aranžmana i drugog. To što vas u trenutku terapije može zaboljeti  glava od raznih mirisa, možda imate iritaciju u nosnicama ili crvenilo na koži od eteričnog ulja, oni pravdaju kao normalnom pojavom. I vi im naravno to povjerujete.

Slično je i kod terapije zvukom. Naime, terapeuti vas uvjeravaju da će vam biti bolje ako slušate zvukove iz prirode, npr. zvuk mora (šum valova), vjetra ili nekih ptica, pa zvuk harfe, violine, gitare i slično. Da ćete se mnogo bolje osjećati ako slušate, Mozarta, Čajkovskog, Ravela i slično. Prava istina je da bi se vi dobro osjećali i da vam ti terapeuti puste blues, rock, country ili neku drugu vrstu  vama omiljene glazbe. 

Znate li da boja lijeka ne služi samo za lakše raspoznavanje lijeka već ima i jak placebo efekt. Proizvođači farmaceutskih proizvoda koriste ove nalaze iz psihologije boja već duže vrijeme, pa tako: sredstva (tablete) za smirenje su često plave boje, lijekovi za želudac su zelene boje, jaki analgetici i kardiovaskularni pripravci su crvene boje, antidepresivi i stimulansi crvene, žute ili pastelne boje, a kontracepcijske pilule su svijetlo plave ili ružičaste. 

Depresivni pacijenti bolje reagiraju na tablete žute boje, dok pacijenti s povišenim krvnim tlakom prednost daju bijelim tabletama. Za većinu ljudi crvene i crne tablete izgledaju učinkovitije od bijelih, a smeđa boja navodno ima najviše laksativnog učinka. Oblik tablete, kao i njena cijena imaju također veliku ulogu u placebo efektu. Skuplji lijek djeluje bolje od jeftinog, a lijek gorkog okusa bolji je od dobrog okusa. Također, tableta koja na sebi ima ugraviranu marku proizvođača ima veći placebo učinak.  

Prema nekim medicinsko - terapeutskim teorijama, čovjek obolijeva s 30% bolesti koje su bolesti fizičkog ili materijalnog dijela čovjeka i te bolesti današnja medicina prilično uspješno liječi. Ali čovjek obolijeva i sa 70% raznih podmuklih tzv. zloćudnih bolesti što su bolesti duhovnog kao i psihosomatske bolesti i takve današnja medicina mnogo teže liječi. Upravo tu dolazi do izražaja placebo efekt i njegova moć sugestije. 

Neovisno o stupnju obrazovanja pojedinih osoba, kako je već prije rečeno, placebo efekt kod većine ljudi „djeluje“ u većoj ili manjoj mjeri. Dovoljno je da imate povjerenje u svog liječnika, povjerenje u nekog od članova vaše familije, povjerenje u svog sportskog trenera, nekog od vaših prijatelja, ili ste pak podložni uvjeravanju raznih terapeuta u efikasnost njihove terapije. Placebo efekt će imati učinak. 

I ako mislite da vi niste tip osobe koja je podložna placebo efektu – nemojte biti previše uvjereni u to, jer on ovisi  o danom trenutku i trenutnoj situaciji. Mogli biste se iznenaditi, jer je placebo efekt mnogo snažniji nego što se inače misli. Optimističan stav tj. želja za poboljšanjem i uvjerenja u poboljšanje ili uspjeh uzrokuje samo poboljšanje te postepeno dovodi do uspjeha.

Osoba koja vjeruje u to da će joj biti bolje i vjeruje u svoj uspjeh, učiniti će sve predradnje koje su potrebne da prije ili kasnije do poboljšanja ili uspjeha i dođe. Ovaj se efekt zasniva na činjenici da izraženo očekivanje da će se dogoditi određena situacija ili fenomen dovodi do toga da subjekt na kraju poduzme radnje koje dovode do izazivanja prvotno očekivane situacije. 

To je često vidljivo u liječenju bolesnika, ali i kod donošenja nekih važnijih poslovnih ili životnih odluka, a svoju primjenu ima i u sportu te sportskim takmičenjima. Vaša želja i vjerovanje u uspjeh, postepeno će vas i dovesti do uspjeha.

Placebo i placebo efekt, kao i njegov značaj u svakodnevnom životu očito ima daleko veću ulogu nego što se to želi priznati. 


Autor: Prof. David Stainko Objavljeno: 27.09.2021.

PROČITAJTE JOŠ...

LISTA KOMENTARA

Trenutno nema komentara u sistemu

OSTAVITE VAŠ KOMENTAR

Ime:
Prezime:
Tekst komentara:

POGLEDAJTE JOŠ I...

POVEZANI TEKSTOVI...

AKCIJE

Ako podjednako volite sport i da pišete o njemu, odnosno znate nešto novo i zanimljivo o nekoj sportskoj temi,  a uz to želite da svoje znanje iz oblasti sporta nesebično podelite sa drugima, javite nam se. Čekamo Vas!
Zanimaju Vas informacije o određenoj sportskoj manifestaciji (turniru, prvenstvu, akciji, seminaru, itd.), pogledajte najave aktuelnih sportskih manifestacija u okviru našeg Sportskog kalendara...
Ukoliko vodite neku sportsku organizaciju (savez, klub, asocijaciju i sl.) ili ste organizator neke sportske manifestacije (turnir, akcija, seminar, sl.) i želite da je medijski promovišete, odnosno sa njom upoznate širu javnost, Savremenisport.com može postati Vaš Medijski partner...
Osetite deo atmosvere sa najzanimljivijih već održanih sportskih manifestacija putem slika koje smo zbog Vas zabeležili u okviru Foro galerije...