Rvanje u užem smislu označava naziv za sportsku borbu između dvojice takmičara s ciljem da se protivnik obori s pomoću zahvata ruku i uopšte snagom mišića, a bez udaranja. Rvanje je jedan od najstarijih i najpopularnijih sportova. Od godine 708. p.n.e. postalo je deo drevnih olimpijskih igara. Stari Grci su fuzijom rvanja i boksa stvorili posebnu disciplinu zvanu pankration.
Rvanje se najčešće deli po stilovima:
- grčko-rimski, u kome su zabranjeni zahvati ispod pojasa
- slobodni, u kome su zahvati ispod pojasa dopušteni
Istorija
Rvanje je jedan od najstarijih vidova borenja golim rukama. Već za XI dinastije u Egiptu (2133-1922. godine stare ere) na fresci iz grobnice kneza Bakta u Beni Hasanu imamo doslovce priručnik o rvačkim zahvatima. Cenjene fizičke predispozicije rvača bile su natprosečno krupna i proporcionalna građa, kratak vrat, jake istaknute grudi, ravan i ne naročito jak stomak, malo povijena leđa i jake noge.
Kao i današnji, rvači toga vremena važili su za natprosečno jake ljude. Mnoge tehnike primenjivane u rvanju imale su i svoje nazive: hamma (čvor), anchein (davljenje), trachelizen (hvat oko vrata), dialambanein (hvat oko struka), mesolabe (dizanje u vis) nakon koga slede rassein (bacanje) i drattein (valjanje). Omiljene tehnike bile su i anabastasai eis hypsos - hvat za ruku i bacanje preko ramena i akrocheirismos - lomljenje prstiju.