_Fizikalna terapija, djelovanje i efekti.jpg "Fizikalna terapija, djelovanje i efekti")
Fizikalna medicina označava liječenje i dijagnostiku prirodnim silama. Takve prirodne sile, koje ljudski rod poznaje od prapovijesti i kojima se odavno koristi za liječenje, razvijanje i jačanje organizma jesu sunce, voda i zrak. Fizikalna medicina je medicinska disciplina koja se bavi proučavanjem biološkog djelovanja raznih oblika fizičkih agensa, kao i njihovom primjenom u cilju profilakse, dijagnostike i terapije pojedinih oboljenja.
Fizikalna terapija pruža usluge ljudima u cilju razvijanja, održavanja i obnavljanja maksimalne funkcionalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti u svim životnim dobima. Fizioterapija se bavi prepoznavanjem i povećavanjem mogućnosti pokreta unutar područja unapređenja, prevencije, tretmana i rehabilitacije. Fizioterapija ili fizikalna terapija je usluga koju obavlja, vodi ili nadgleda fizioterapeut a sastoji se od procjene, utvrđivanja funkcionalnog statusa (fizioterapeutska dijagnoza), planiranja, intervencije i evaluacije.
Fizioterapijski postupak koji počinje procjenom s osobitim pozornošću na posturalne odnose tj.držanje tijela uključujući kardiorespiratorni, živčani i mišićni potencijal kao i samu mogućnost pokreta, središnjica je određivanja stvarnog problema i strategije intervencije te je dosljedna bez obzira na okolnosti pod kojima je praktički poduzeta. Ove okolnosti će varirati s obzirom na to bavi li se fizioterapija unapređenjem zdravlja, prevencijom, tretmanom ili rehabilitacijom.
Procjena uključuje pregled pojedinca ili skupine koja počinje upoznavanjem s liječničkom dokumentacijom. Kroz razgovor s pacijentom /klijentom o problemu sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjima, funkcionalnim ograničenjima, nesposobnostima ili drugim stanjima zdravlja uzima se anamneza. Dodatnim screeningom i upotrebom posebnih testova i mjerenja, sintetizira se kliničko zaključivanje i postavlja se fizioterapeutska dijagnoza.
Ciljevi fizikalne terapije
Fizikalna terapija se može smatrati metodom liječenja zasnovanom primarno na dejstvu draži i reakciji organizma na draž. To je prvenstveno simptomatska terapija, dakle, usmjerena na ublažavanje postojećih simptoma.
Glavni ciljevi fizikalne terapije su:
- smanjenje ili otklanjanje boli (analgetsko dejstvo),
- poboljšanje lokalne cirkulacije,
- smanjenje otoka (endema),
- protuupalno djelovanje kod akutnih upala,
- lokalno povećanje metabolizma,
- poboljšanje trofike i procesa oporavka tkiva,
- povećanje elastičnosti mekih tkiva,
- uspostavljanje funkcije oduzetih nerava,
- sprječavanje stvaranja gustog vezivnog tkiva i ožiljaka,
- sprječavanje i otklanjanje kontraktura zglobova (motornih redukcija dijelova i lokomotornih aparata),
- poboljšanje koordinacije pokreta, uspostavljanje automatizacije pokreta,
- podizanje odbrambene snage organizma itd.
style="display:block; text-align:center;"
data-ad-layout="in-article"
data-ad-format="fluid"
data-ad-client="ca-pub-3680394444982515"
data-ad-slot="6919562611">
Sportske ozljede
Sportska ozljeda je ozljeda nastala prilikom sportske aktivnosti. Pri tom razlikujemo ozljedu i oštećenje.
Oštećenje – razlog se najčeše ne može anamnestički pronaći. Pacijent se ne sjeća ni načina ni vremena. Za razliku od ozljede koja je najčeše akutnog karaktera, oštećenje je najčešće
kronično.
Osnovni su postulati rehabilitacije sportaša:
- ozlijeđeni dio tijela miruje, a ostali dijelovi tijela moraju vježbati
- mijenjanje rehabilitacijskih postupaka
U sedam dana mirovanja vrhunski sportaš izgubi 60% aktivnosti mišića koji miruje. Kod imobilizacija u zglobu nastaju kontrakture.
Ozljede u sportu najčešće nastaju kao posljedica nerazmjera između individualno mogućeg opterećenja vezivnog i potpornog tkiva i stvarnog opterećenja tijekom treninge i natjecanja. Drugi uzroci su: neadekvatna oprema, nepovoljne klimatske prilike, nepažnja i sl. Sportske ozljede najčešće pogađaju meka i potporna tkiva, rjeđe kosti.
Odgovor tkiva na ozljedu uvijek je upalna reakcija, a njen su pokretač raspadni produkti ozlijeđenog tkiva. Akutna faza ozljeđivanja i tkivnog odgovora može se podijeliti u tri faze:
- faza akutnih vaskularno-upalnih događaja – traje oko 48 h, cilj je tu fazu skratiti što je više moguće i spriječiti nastanak kroničnog procesa (daju se nesteroidni i steroidni protuupalni lijekovi)
- faza regeneracije i rekonstrukcije ozlijeđenog tkiva – stanina proliferacija, angiogeneza, sinteza oštećenog tkiva i nastanak kolagena. Počinje treći dan, a završava 5. dan nakon ozljede.
- faza cijeljenja – faza završne organizacije u kojoj dolazi do funkcijske obnove.
Cilj je rehabilitacije nakon ozljede povratak u psihičko i fizičko stanje koje je postojalo prije ozljede. Ne smije se dozvoliti da proces od akutnog prijeđe u kronični. Ozljedu treba riješiti terapijski dok je u akutnoj fazi, a daljnje ozljede se mogu prevenirati bandažom zgloba te kinezioterapijom s ciljem učvršćivanja zgloba. Rehabilitacija počinje neposredno nakon ozljede i odvija se onoliko dugo koliko to traže izgubljene sposobnosti.
Svakako treba znati i činjenicu da za svaku fizikalnu proceduru osim indikacija postoje i kontraindikacije. Zbog toga će vas prije upućivanja na fizikalnu terapiju vaš fizijatar pitati o eventualnim drugim bolestima koje mogu biti razlog da se određena fizikalna procedura kod vas ne smije primijeniti.
IPAK, NAJVAŽNIJI I NEIZOSTAVNI DIO SVAKE FIZIKALNE TERAPIJE BILA JE I OSTAJE KINEZITERAPIJA, TJ. INDIVIDUALNA MEDICINSKA GIMNASTIKA.
