Prednosti Tai Chi Chuana u odnosu na druge tjelesne aktivnosti

Tai  Chi  Chuan je jedinstvena univerzalna tradicionalna kineska borilačka vještina koja dovodi do dubinske relaksacije, savršene ravnoteže i harmonije uma i tijela te spada u jedan od mnogih stilova kineskog boksa.  Tai Chi Chuan je borilačka vještina, koja je za mnoge ljubitelje borilačkih vještina širom svijeta, danas mnogo više od same vještine boksanja. Ta naizgled lagana i dostojanstvena vježba slična polaganom plesu, koja se izvodi laganim i relaksiranim pokretima oduvijek je plijenila pažnju mnogih promatrača. Samu vježbu nazivali su različitim nazivima poput  „Boksanje sa sjenom“, “Meditacija u pokretu“, pa do  “Kineska gimnastika“ ,  a njen sam naziv „Vrhovni konačni boks“ ili pravilnije  „Vrhovna konačna šaka“ za neupućene i ne otkriva mnogo. 

Tisuće različitih knjiga napisano je širom svijeta o razvoju ove vježbe koju mnogi poklonici cijene kao tjelesnu aktivnost, ali i još više kao dio kineske tradicionalne medicine u širem smislu. Upravo zbog te činjenice što danas u svijetu postoje na tisuće različitih knjiga, fotografija i video zapisa, pomislili biste da je o Tai Chi Chuanu već sve istraženo i poznato, no to je samo naizgled tako. 

Tako se u današnje vrijeme mnogi različiti stručnjaci, majstori borilačkih vještina, ne mogu usuglasiti u svojim stajalištima oko Tai Chi Chuana, pa se često rasprave vode već oko nekih osnovnih pitanja vezanih za samu borilačku vještinu. Među mnogim pitanjima često se raspravlja o značenju samog naziva te borilačke vještine, kao i oko toga tko je i kada točno stvorio vještinu, pa i o broju osnovnih tradicionalnih škola tj. stilova, kao i o broju danas prisutnih suvremenih stilova.  

Mnogi povijesni stručnjaci, razni istraživači, kao i majstori borilačkih vještina spore se oko toga tko je i kada stvorio Tai Chi Chuan. Prema većini stručnjaka postoje četiri glavne teorije, no pitanje je koja je najbliža istini. Jedna od najstarijih poznatih teorija je ona koja spominje cara Yua koji je 2205. godine prije nove ere naredio svim svojim podanicima da vježbaju „velike plesove“ kako bi spriječili bolesti. Iako o tome postoje neki zapisi, nema pravih dokaza da je vježba „veliki plesovi“ zaista današnji Tai Chi Chuan. Iz tog razloga je mnogo bliža teorija o postepenom nastanku današnjeg Tai Chi Chuana kao sinteze mnogih kineskih borilačkih i medicinskih vježbi. Naime, za vrijeme dinastije Tang (oko godine 750) postojalo je nekoliko škola kineskog boksa čiji su zahvati opisani u knjigama iz tog doba imali jednake nazive kao pojedini dijelovi današnje „duge vježbe“ Tai Chi Chuana. 

Ipak, najpopularnija teorija govori o taoističkom svećeniku Chang San-fengu majstoru za akupunkturu i borilačke vještine, koji je živio u doba Yuan dinastije (1279-1368) i koji je prema nekim legendama započeo sa stvaranjem i podučavanjem takozvane „duge vježbe“. Posljednja teorija govori da je vježba u današnjem obliku nastala za vrijeme Ching dinastije (1736-1795), te da je njen tvorac majstor borilačkih vještina Wang Tsung  - yueh koji je sakupio mnoštvo udaraca, blokada i zahvata i sastavio vježbu koja tradicionalno ima 108 pozicija. Taj broj 108 ima svoje posebno značenje, a prema legendi preuzeto je iz Zen filozofije. Tako danas imamo 108 pozicija u vježbi mok jan dong, a u karateu se smatra da iz istog razloga ima 108 kata.

Postepenim razvojem Tai Chi Chuana nastala su pet tradicionalna stila (stil se kineski kaže pai) koji danas nose nazive po svojim tvorcima, majstorima borilačkih vještina, koji su živjeli u mjestu Chen, to su : Chen pai, Yang pai, Wu (Hao pai), Wu pai i Sun pai. Chen stil osmislio je majstor Chen Wangting (1580-1660), Yang stil osmislio je majstor Yang Luchan (1799 -1872), Wu Hao stil osmislio je majstor Wu Yuxiang (1812 – 1880), Wu stil osmislio je majstor Wu Quanyou (1834 -1902) a upotpunio ga je njegov sin Wu Jianquan (1870-1942) i stil Sun osmislio je majstor Sun Lutang (1861 – 1932). 

Osim ovih pet najpoznatijih tradicionalnih stilova treba spomenuti još neke stilove koje također možemo smatrati tradicionalnim. To su Zhaobao pai i Hu lei pai stilovi. Oba stila potječu iz Zhao bao sela koje je zemljopisno smješteno u blizini Chen sela. Za razvoj Zhaobao stila zaslužan je majstor Chen Quing – ping, a posebnost stila leži u činjenici da se izvode dvije vježbe – forme, kraća od 74 pokreta te duža od tradicionalnih 108 pokreta. Stil Hu lei ili ponekad zvan i Hu Long jia sastoji se od 74 pokreta, a njegov osnivač Li Jing-ting bio je učenik Chen Quing - pinga. Uz ove najpoznatije postoje i neki manje poznati stilovi od kojih treba spomenuti Kwang ping stil, Fu Zhen song stil, Chen pan ling stil te Cheng Man Chingov stil koji je danas vrlo popularan na zapadu a nastao je iz Yang stila. Posebnost toga stila je u tome da je majstor Cheng vježbu skratio na svega 37 pokreta kako bi njegovi učenici na zapadu mogli lakše naučiti vježbu. 

U želji da ujedine stilove, u Kini je godine 1964 oformljena grupa kineskih stručnjaka za borilačke vještine koji su ujedinivši pokrete iz svih stilova osmislili novi stil, koji su po prvi puta predstavili u   knjizi naziva Tai Chi Chuan Yun-Tong, objavljenoj 1964 godine u Pekingu. Uz prije navedene stilove svakako treba spomenuti i izvođenje Tai Chi Chuan vježbe sa kopljem, mačem, lepezom ili sa dva mača.

I oko samog značenja naziva borilačke vještine Tai Chi Chuan (太極拳) mišljenja su podijeljena. Dok neki majstori borilačkih vještina smatraju da se tu radi samo o još jednom pjesničkom izražaju starih Kineza, a slična se mogu pronaći i u samoj tradicionalnoj vježbi, kao npr.; „Ždral proteže krila“, „Ruke sviraju na gitari“, „Uhvatiti ptičji rep“ ili „Pijetao stoji na jednoj nozi“, te kako sam naziv i nema neko dublje značenje, drugi to opet negiraju. Naziv Tai Chi Chuan u doslovnom prijevodu znači vrhovni konačni boks ili još pravilnije vrhovna konačna šaka. Riječi Tai Chi znače „vrhovni konačni“, dok riječ Chuan doslovno znači „šaka“. No značenje termina „vrhovni konačni“  često zbunjuje i upravo oko njega ima nesuglasica.

Radi se o izrazu posuđenom iz kineske filozofije i označava nešto savršeno, postignuto uspostavljanjem harmonije dviju suprotnosti yina i yanga. I sam simbol Tai Chi Chuana je stari kineski simbol za dvije suprotnosti, yin i yang, krug podijeljen na dvije polovice koje se uzajamno prožimaju. To je stari taoistički simbol koji prikazuje naizgled nespojive sile prirode, koje se nadopunjuju. Takva dvojnost je karakteristična za grane kineske znanosti, kinesku filozofiju, čini temelje tradicionalne kineske medicine, kao i središnje načelo mnogih kineskih tjelesnih vježbi i borilačkih vještina. 

Postoji manja skupina stručnjaka koja smatra da sam naziv tj. izraz ima drugačije značenje. Naime, ako znamo činjenicu da je Tai Chi Chuan nastao kao borilačka vještina, te da je njegova osnovna namjena bila samoobrana i to udarcima koja su upućena u posebna mjesta na čovječjem tijelu, sam termin „vrhovni konačni“ možemo protumačiti i kao svojevrstan savršeni „završni“ udarac. Poznato je da takav udarac mogu izvesti samo vrhunski majstori borilačkih vještina koji dobro poznaju ljudsku anatomiju i znaju gdje se nalaze određene akupunkturne točke na ljudskom tijelu. Te su točke poznavali i Stari Kinezi pod nazivom dim mak (点脉), a u Japanu su znane pod nazivom kyusho (急所). Tim su terminima nazivali znanje napada na vitalne točke na čovječjem tijelu. To su akupresurne i akupunkturne točke koje se pod određenim kutom pritišću ili udaraju te izazivaju nepodnošljivu bol koja može paralizirati pa čak i ubiti protivnika.

Iako se razni stručnjaci oko mnogih stvari vezano za Tai Chi Chuan ne mogu usuglasiti u jednom su svi složni, a to je činjenica da je sama vježba vrlo korisna po ljudsko zdravlje. No, iako se sa time svi slažu, kada to treba i naučno obrazložiti za mnoge nedovoljno upućene tada nastaju problemi. Naime,  da bismo mogli znanstveno utemeljenim činjenicama obrazložiti korisnost Tai Chi Chuana po ljudsko zdravlje moramo poznavati znanja iz kineziologije, kineziterapije, fizioterapije, kao i raznih oblasti medicine, a ponajviše svakako iz sportske medicine. Potrebno je i učestalo pratiti izvještaje raznih istraživanja širom svijeta, kao i imati određeno iskustvo koje će potvrditi ta znanja u praksi. Kako bismo to mogli moramo usporediti Tai Chi Chuan sa drugim tjelesnim aktivnostima i onda naučnim spoznajama utvrditi sve prednosti vježbanja Tai Chi Chuana. 

Svaka tjelesna aktivnost, kao i njeni zdravstveni učinci, ima svoje pozitivne i negativne strane za ljudski organizam. Ljudi najčešće uzimaju u obzir samo prednosti bavljenja nekom tjelesnom aktivnošću, jer je to uvijek bolje u usporedbi s neaktivnim načinom života. O negativnim stranama neke tjelesne aktivnosti se uglavnom rjeđe i površnije govori. Evo nekoliko najčešćih preporuka za bavljenje tjelesnom aktivnošću koje će vam uputiti razni stručnjaci: kineziolozi, liječnici, fizioterapeuti, treneri ili instruktori.

Jedna od najčešćih tjelesnih aktivnosti koja se preporuča je svakako hodanje ili sporije trčanje na umjerene distance ili pješačenje po lakšim planinarskim stazama. No, ukoliko niste obukli dobru i udobnu obuću pri povratku ćete imati mnogobrojne žuljeve. Nakon dugotrajnijeg hodanja ili trčanja kod nekih pojedinaca početi će se javljati bol u stopalu (sa strane ili često ispod pete). Moguća je i     pojava boli u potkoljenicama. A zbog loše tehnike hodanja ili trčanja (loše držanje tijela) javiti će se bol u kralježnici, a zbog čega se kasnije pojavljuju glavobolje. Hodanje ili trčanje za vrijeme hladnoće nikako nije preporučano. Disanje hladnog zraka tijekom određenih tjelesnih aktivnosti povećava tjelesnu potrebu za kisikom što srčanim bolesnicima može biti kobno. Vježbanje zimi nije samo rizično za srčane bolesnike, rizik za srčani udar je i kod zdravih ljudi vrlo visok. To objašnjava zašto toliko raste broj srčanih napada tijekom zime. Dugotrajnije hodanje ili trčanje za vrijeme toplijeg vremena može također završiti kobno ukoliko niste sa sobom ponijeli određeni napitak za osvježenje. Vježbajući Tai Chi Chuan sve navedeno čete izbjeći.

Slijedeća tjelesna aktivnost koju će vam preporučiti je plivanje. Međutim, koliko god bilo ugodno skočiti u bazen i u trenu ohladiti oznojeno tijelo ili uživati u kupanju, s bazenskom vodom treba biti oprezan jer može ostaviti neželjene posljedice na koži, kosi ili zdravlju općenito. Voda u bazenima je sigurna tj. čista zahvaljujući kemikalijama koje se u nju dodaju za čišćenje i dezinfekciju, a najčešće je to klor. Koristi se jer ubija bakterije i klice, oksidira organske otpatke iz znoja i ulja za tijelo te uništava alge. No, čak i male, dopuštene količine klora u bazenima mogu izazvati nuspojave i negativno utjecati na tijelo, isušiti kožu, uzrokovati svrbež i osjećaj zatezanja, kao i izazvati potencijalno jake ili blage iritacije oka, crvenilo te peckanje u nosu i ustima. Brojna su istraživanja pokazala da se plivanje u kloriranom bazenu može povezati s nizom ozbiljnih zdravstvenih problema. Kod djece povećava rizik za razvoj alergija ili astme, a kod odraslih izloženost kloru u bazenima povezuje se s rakom mokraćnog mjehura i rektuma te povećanim rizikom za koronarnu bolest srca. Klor iz vode u kojoj se kupamo može uništiti dobre bakterije u probavnom sustavu te tako uzrokovati niz probavnih problema. Također, zbog loše tehnike plivanja pojavljuju se bolovi u kralježnici, a i voda koja je ostala u ušima može dovesti do upale uha tj. upale zvučnog kanala. Sve prije navedeno ćete izbjeći ukoliko vježbate Tai Chi Chuan.

Preporučit će vam se i biciklizam. Rizici vožnje bicikla uključuju padove i ozljede te u nekim urbanim sredinama i opasnost zbog zagađenog okoliša. Ukoliko sjedalo nije kvalitetno i dobro podešeno, muškarci će imati problema sa spolovilom.  Također, pri vožnji stražnjica apsorbira cijelu težinu, što dovodi do povećanja i iritacije hemeroida. Osim bolova u leđima, ukoliko bicikla nije dobro podešena, doći će i do bolova u Ahilovoj tetivi. Ponekad se javljaju i trnci u prstima nogu kao i bolovi u koljenima. Vožnja po hladnijem vremenu ili za vrijeme vrućina imati će za organizam posljedice koje smo već ranije naveli kod tjelesne aktivnosti - hodanja tj. trčanja. Sve prije navedeno ćete izbjeći ukoliko vježbate Tai Chi Chuan.

Nadalje, preporučit će vam i bavljenje yogom. Vježbajući  yogu izvoditi ćete mnoge položaje uvijanja kralježnice koji će kod pojedinaca samo pojačati bol u kralježnici. Neki položaji (asane) mogu biti opasni za pojedince i naštetiti njihovoj kralježnici, kao npr. stav na glavi. Također, yoga je dobra za prevenciju kod zdravih osoba od nekih psiholoških oboljenja, kao npr. depresija, anksioznost i sl. , ali ne i ukoliko osoba boluje od neke psihičke bolesti. Tada se preporuča postepena meditacija i uz stalnu kontrolu, zato je bolja tjelesna aktivnost Tai Chi jer se tu radi o tako zvanoj meditaciji u pokretu. 

Vježbanje s utezima, ukoliko je nepravilno, može vam naštetiti tetivama, mišićima pa čak i kostima tijela. Također, vježbanje s teškim utezima često može uzrokovati pojavu bruha. Mnogi dizači utega, kao i vrhunski sportaši pojedinih sportova poput hrvanja, juda ili ju jitse pate od hemeroida. Razlog je što prilikom dizanja utega ili težine dolazi do velikog pritiska na donji dio leđa, a to može dovesti do velikih problema za pojavu hemeroida. Vrhunski sportaši često preopterećuju svoje srce. Pri  takvom vježbanju ono pumpa i po 25 litara krvi u minuti i to satima, čime se dovodi do odumiranja određenih mišićnih stanica u srcu. Učinak napornog vježbanja na tim ekstremnim razinama (vrhunski sportaši) može imati vrlo loš učinak za cijeli organizam. Tijelo koje je iscrpljeno fizičkom aktivnošću može kod osobe izazvati razdražljivost, bijes i česte promjene raspoloženja. Kad je u pitanju vježbanje, najbolje je voditi se motom: ni premalo ni previše nije dobro za organizam. Potvrđeno je da umjerena tjelesna aktivnost – ona između 15 minuta do jednog sata dnevno, nekoliko dana u tjednu može činiti samo dobro. To je još jedan razlog da vježbate Tai Chi.          

Tai Chi Chuan vježba ne uključuje gotovo nikakav otpor te koristi minimalnu težinu te je iz tog razloga potvrđen pozitivan učinak na zdravlje kostiju, primjerice na usporavanje gubitka koštanog tkiva, kao i na smanjen broj prijeloma kod žena u postmenopauzi. Ljudi koji vježbaju Tai Chi radosniji su, imaju veću produktivnost, oštriju koncentraciju i druge mentalne funkcije. Bolje su im koordinacija i harmonija pokreta, uspješniji međuljudski odnosi i veća prilagodljivost na stresne promjene. Osim fizičkih blagodati Tai Chi donosi niz pozitivnih učinaka na mentalno zdravlje, jer znatno ublažava mentalna stanja poput anksioznosti, depresije, prevelikog stresa te sniženog samopoštovanja.

Za izvođenje vježbe nije potrebna fizička snaga ili brzina, pa je tako ova vještina dostupna svima, starima i mladima, ženama i muškarcima, zdravima i bolesnima. Izvodeći lagane i relaksirajuće pokrete na prirodan se način pokreću svi mišići, zglobovi i tetive, unutrašnji organi te krvožilni sustav. Tai Chi vještina pozitivno djeluje na kosti i zglobove, na funkcije i pokretljivost tetiva i mišića, pomaže da krv i hranjivi sastojci stignu u svaki dio tako opuštenog tijela, regulira funkcije živčanog sustava, otklanja stres, dovodi u ravnotežu funkcije unutrašnjih organa, metabolizma i imunoloških sustava, jačajući ih. Tai Chi se može vježbati u svako doba i na svakom mjestu, individualno ili u grupi, a rezultat pravilnog i svakodnevnog vježbanja je opća relaksacija uma i tijela.

Tai Chi pomaže kod reguliranja šećera u krvi, pomaže jačanju srčanog mišića, uravnoteženju mišićnog tonusa, poboljšava pažnju i koncentraciju, smanjuje stres i stabilizira emocije, pomaže pri koordinaciji pokreta, povećava kontrolu ravnoteže i ispravlja držanje te pomaže u regulaciji disanja. Dokazano je da Tai Chi pomaže ljudima koji boluju ili se oporavljaju od: moždanog udara, osteoporoze, visokog krvnog tlaka, multiple skleroze, srčanog udara ili zatajenja srca, Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti i Fibromialgije.

Tai Chi će biti od koristi kako starijim tako i mlađim osobama, rekreativcima ili vrhunskim sportašima, jer dovodi do poboljšanja općeg tjelesnog i psihičkog stanja. Iako se nećete previše oznojiti, to ne znači da pri vježbanju nećete potrošiti kalorije. Znojenje nije obavezni indikator naprezanja kod vježbanja, jer je znojenje sredstvo hlađenja vašeg tijela. Moguće je potrošiti velik broj kalorija, a da se pri tome ne oznojite previše. 

Upravo zbog ljudske potrebe uspostavljanja harmonije između uma i tijela, mogli bismo kazati da na određeni način sa vježbanjem Tai Chi Chuana, sve počinje i sve završava – „vrhovni konačni“.

I za kraj, ukoliko vježbu Tai Chi Chuan ne izvodite posve pravilno tj. neke pokrete niste dobro izveli, vježba će biti manje učinkovita za organizam, ali neće biti nekih štetnih nuspojava po vaše zdravlje.

Autor: Prof. David Stainko Objavljeno: 26.06.2020.

PROČITAJTE JOŠ...

LISTA KOMENTARA

Trenutno nema komentara u sistemu

OSTAVITE VAŠ KOMENTAR

Ime:
Prezime:
Tekst komentara:

AKCIJE

Ako podjednako volite sport i da pišete o njemu, odnosno znate nešto novo i zanimljivo o nekoj sportskoj temi,  a uz to želite da svoje znanje iz oblasti sporta nesebično podelite sa drugima, javite nam se. Čekamo Vas!
Zanimaju Vas informacije o određenoj sportskoj manifestaciji (turniru, prvenstvu, akciji, seminaru, itd.), pogledajte najave aktuelnih sportskih manifestacija u okviru našeg Sportskog kalendara...
Ukoliko vodite neku sportsku organizaciju (savez, klub, asocijaciju i sl.) ili ste organizator neke sportske manifestacije (turnir, akcija, seminar, sl.) i želite da je medijski promovišete, odnosno sa njom upoznate širu javnost, Savremenisport.com može postati Vaš Medijski partner...
Osetite deo atmosvere sa najzanimljivijih već održanih sportskih manifestacija putem slika koje smo zbog Vas zabeležili u okviru Foro galerije...