x

Masovnost nije kriterijum za diferencijaciju socijalnih funkcija sporta

Masovnost nije kriterijum za diferencijaciju socijalnih funkcija sporta
Osnovni naučni kriterijum za diferencijaciju sporta je struktura socijalnih funkcija koje se prevashodno realizuju u pojedinim njegovim područjima. Funkcije pojedinih područja sporta baziraju se na vrsti i karakteru ljudskih potreba koje se kroz specifične programe i aktivnosti i primenom primerenih metoda racionalno i efikasno zadovoljavaju u pojedinim područjima sporta.

Osnovni kriterijum na osnovu koga se i u praksi i nauci objektivno mogu diferencirati i sistematizovati pojedini segmenti sporta je osnovni cilj, namena, osnovni zadatak radi čijeg se rešenja primenjuje data aktivnost, drugim rečima osnovna funkcija date aktivnosti, procesa fizičkog vaspitanja, odnosno područja sporta.

Polazište diferencijacije su vrsta i karakter autentičnih ljudskih potreba, odnosno specifične funkcije vezane za racionalno i efikasno zadovoljavanje tih potreba i na tome se dalje grade specifična programska, organizaciona, kadrovska, materijalno-tehnička i druga rešenja za svako od područja sporta.

Ista motorička aktivnost, identične motoričke strukture, istog ili sličnog obima i intenziteta opterećenja pojavljuje se kao osnovni sadržaj različitih oblika čovekove aktivnosti. Tako, na primer, pešačenje ili trčanje, može biti sadržaj radne, umetničke, obrazovno - vaspitne, vojne, kineziterapijske, sportsko-rekreativne  i sportske aktivnosti.

U svakom od područja sporta zadovoljavaju se po karakteru specifične ljudske potrebe, pa se, prema tome, bitno razlikuju njihovi osnovni ciljevi, namena i funkcije:

  • u školskom (edukativnom) fizičkom vaspitanju dominiraju razvojne potrebe, priprema mlade generacije za život, za rad, za sportsku rekreaciju i slobodno vreme, za sport, svestran razvoj, obrazovanje i vaspitanje;
  • u sportskoj rekreaciji dominiraju potrebe optimizacije psihosomatskog statusa - održavanje biološke i sociopsihološke ravnoteže: prevencija i unapređenje zdravlja, efikasan odmor i oporavak, produžavanje aktivnog radnog veka, sadržajno provođenje slobodnog vremena i dr; 
  • u sportunajviše dolaze do izražaja potrebe afirmacije, dominacije i postizanja sportsko-tehničkih rezultata i pobeda, osvajanje medalja;
  • u kineziterapiji su dominantne potrebe vezane za rehabilitaciju, obnavljanje izgubljenih sposobnosti, lečenje i oporavak narušenog zdravlja, kompenzacija bolešću narušenih sposobnosti i dr.

Osnovna struktura sporta
Sport nije amorfna nego je sa stepenom njegovog razvoja, širenja njegovih funkcija, razvoja njegovih programa i stepena organizovanja i delovanja došlo do diferencijacije sporta na nekoliko osnovnih specifičnih područja: edukativno područje (školska fizička kultura), sportska rekreacija, sport i kineziterapija.

Školsko (edukativno) fizičko vaspitanje  u osnovi je usmereno na zadovoljavanje razvojnih potreba dece i omladine. Ono je sastavni  deo jedinstvenog sistema obrazovanja i vaspitanja u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama i na fakultetima. Osnovni zadaci školskog fizičkog vaspitanja su da: doprinosi svestranom fizičkom razvoju i vaspitanju i pripremi mladih za rad i život; unapređuje zdravlje; formira motorne novine, znanja i umenja korisna za život, rad, sportsku rekreaciju, sport i odbranu zemlje; formira trajne  navike za sadržajno i kulturno provođenje slobodnog vremena - za samoinicijativno upražnjavanje odgovarajućih sportskorekreativnih aktivnosti sa članovima porodice, poznanicima i prijateljima; razvija stvaralačke sposobnosti i podstiče talentovane učenike na uključenje u sport.

Sportska rekreacija je usmerena na optimizaciju pojedinih dimenzija psihosomatskog statusa građana svih uzrasta sistematskom primenom naučno-fundiranih programa - raznovrsnih sportsko-rekreativnih aktivnosti koje su dostupne i usaglašene sa nivoom sposobnosti, zdravstvenim stanjem, polnim i uzrasnim karakteristikama, vrstom i karakterom posla na radnom mestu i, što je posebno značajno, subjektivnim potrebama i interesima svakog pojedinca. Suština i cilj sportske rekreacije jeste da omogući optimalne uslove i mogućnosti savremenom čoveku da kroz raznovrsne sportsko-rekreativne aktivnosti zadovoljava svoju bio-psiho-sociološku potrebu za kretanjem i igrom; sadržajnije, kulturnije i kreativnije provodi slobodno vreme; čuva i unapređuje zdravlje; održava vitalnost, životni i radni optimizam; održava i unapređuje svoje opštefizičke, fukcionalne i radne sposobnosti; otklanja prevremene pojave starenja i produžava aktivni radni vek i kreativnost do duboke starosti. Kao značajan sadržaj slobodnog vremena, sportska rekreacija podrazumeva aktivno - stvaralačko učešće u odabranim sportsko-rekreativnim aktivnostima, a nikako pasivno, posmatračko "participiranje" u aktivnostima drugih.

Područje sportske rekreacije, pre svega, karakteriše se specifičnom strukturom programa, primerenih potrebama i interesima korisnika svih uzrasta, različitog nivoa sposobnosti i zdravstvenog stanja.  Unutar područja sportske rekreacije  razvija se široka lepeza raznovrsnih programa i propagandno - manifestacionih pokreta i akcija: "Sport za svakoga", "Svi u prirodu", "Svi na sneg", "Trči radi zdravlja", "Trim pokret", "Fitnes" i mnogi drugi. Međutim, sportska rekreacija, kao specifičan deo fizičkog vaspitanja i specifično područje sporta, bazira se, pre svega, na redovnim, sistematskim, naučno fundiranim programima, kojima se postižu najveći pozitivni efekti. Sadržaji ovih programa su veoma često, pored sportsko-rekreativnih aktivnosti, i široka lepeza motoričkih aktivnosti, planinarenje, odgovarajuća  fizioprofilaktička sredstava i procedure, programi i postupci psihološke samoregulacije (autogenog treninga) i dr.

Sport je u osnovi usmeren na zadovoljavanje potreba za afirmacijom i kao područje takmičenja i postizanja sportsko-tehničkih rezultata podrazumeva izlaganje maksimalnim naporima. Zato je sport uglavnom dostupan mladim, talentovanim, zdravim i nadprosečno sposobnim pojedincima. Sport se sve više bazira na sve većim zahtevima za dostizanje  visokih i vrhunskih rezultata, postizanje pobeda i osvajanje medalja. Osnovno princip u sportu sve više postaje selekcija - pravovremeni izbor talentovanih i njihovo podvrgavanje dugogodišnjem procesu specijalnih napornih priprema. Sport kao fenomen savremenog sveta postaje sve više područje nadmetanja i međunarodnog prestiža. Kao takav izaziva sve veći interes posmatrača, komercijalizuje se i profesionalizuje.

Kineziterapija je granično područje koje povezuje savremenu medicinu i fizičku kulturu. Brojna naučna saznanja i višegodišnja medicinska praksa kompleksno su potvrdila višestruke vrednosti kretanja kao leka. Odgovarajući programi kineziterapije efikasno doprinose ublažavanju i otklanjanju velikog broja različitih obolenja, pre svega obolenja hipokinetičkog sindroma. To se, pre svega, odnosi na mnoga obolenja kardiovaskularnog sistema, bolesti lokomotornog aparata, obolenja nervnog sistema, gojaznost i dr.

Sport u savremenom društvu može uspešno ostvarivati značajne biološko-zdravstvene, obrazovno-vaspitne, ekonomsko-radne, sociološko-psihološke  funkcije samo ako se budu paralelno i usaglašeno razvijala sva tri njegova osnovna područja, kao komplementarna - čime se jedino može obezbediti racionalno i efikasno zadovoljavanje po karakteru raznovrsnih potreba i interesa savremenog čoveka u sportu.

Ova tri područja sporta su komplementarna, međusobno tesno povezana i uslovljena,  iako između njih postoje bitne razlike u programskoj usmerenosti, u osnovnim funkcijama i zadacima, a time i u organizacionim, programskim, kadrovskim i materijalno-tehničkim rešenjima i osnovama.

Diferencijacija sporta, kao složene društvene pojave na područja fizičkog vaspitanja, sporta i sportske rekreacije uslovljena je opštim razvojem društva i proširivanje funkcija sporta koje joj je nametnuo taj razvoj u sferi rada, obrazovanja i slobodnog vremena. Izdiferenciranost sporta je uslov i kriterijum njegove razvijenosti i efikasnosti. Samo se diferencijacijom socijalnih funkcija pojedinih njegovih područja  i preciziranjem uloge, područja rada i zadataka neposrednih nosilaca tih područja može obezbediti savremen, racionalan i efikasan sistem sporta.

Masovnost nije bitan kriterijum za diferencijaciju sporta
Međutim, dugo vremena fizička kultura je "deljena" na "masovnu fizičku kulturu" i "kvalitetan sport", i ako "masovnost" i "kvalitet" nisu bitni  kriterijumi za naučnu diferencijaciju socijalnih funkcija sporta. Praznina koja je nastajala usled sve rigoroznije selekcije u sportu i njegove orijentacije na manji broj talentovanih i sposobnih koji su uključivani u predimenzioniran i skup sistem sportskih takmičenja, pokušavana je uporno prividno da se popuni pokretanjem i organizovanjem različitih tzv. "masovnih akcija" u kojima je u kraćem vremenskom periodu na jednom mestu obezbeđeno "masovno" učešće radnika, seoske, školske omladine i sl. Tako se pojam "masovnosti" shvatao i u praksi realizovao kao učešće većeg broja učesnika na prostorno i vremenski ograničenoj manifestaciji (sletu, krosu, igrama, maratonskim trkama, raznim ..."jadama" i sl.), a ne kao procenat od ukupne populacije stanovništva ili određene kategorije stanovništva koji je u toku čitave godine uključen u optilmalan program aktivnosti u fizičkoj kulturi.

Svako od područja sporta:fizičko vaspitanje, sport i sportska rekreacija treba da ima svoju optimalnu "masovnost" i svoj "kvalitet".

Masovnost u fizičkom vaspitanju treba da bude obuhvatanje svih učenika i studenata nastavom fizičkog vaspitanja i njihovo uključivanje kroz razgranat sistem vannastavnih aktivnosti u sportsko-rekreativne i sportske aktivnosti prema interesima i sklonostima učenika.

Masovnost u sportu treba da bude razgranat sistem lokalnih takmičenja, koji treba da bude baza i uslov izgrađivanja sistema takmičenja na višim nivoima. Optimalno, "masovnost" u sportu može da obuhvati 3 do 5 procenata populacije stanovništva, i to pod uslovom da većinu obuhvati lokalni sistem takmičenja. Insistiranje na većoj "masovnosti" u sportu nije realno niti opravdano, jer su tehnologija rada u sportskim organizacijama i sistem takmičenja veoma skupi, a savremeni sistem rane selekcije obezbeđuje pravovremen izbor talentovanih i njihovo uključivanje u sistem sportskih priprema.

Masovnost u sportskoj rekreaciji predstavlja najrazgranatiji sistem sportsko-rekreativnih programa i aktivnosti kroz koje najveći broj građana zadovoljava svoju svakodnevnu potrebu za kretanjem, za sadržajnim provođenjem slobodnog vremena - u stanu, kući, na ulici, u parku, na radnom mestu, na izletištu, na sportsko-rekreativnim objektima bilo individualno, samoinicijativno, grupno ili organizovano. Masovnost se ovde izražava procentom od ukupne populacije koja je uključena u sportsko-rekreativne aktivnosti.

Kvalitet u sva tri područja treba da označava kvalitet rada, efikasnost i racionalnost u ostvarivanju osnovnih funkcija, racionalnu i efikasnu organizovanost uz obezbeđenje odgovarajućih materijalnih i kadrovskih uslova.

Programsko, organizaciono i materijalno-kadrovsko konstituisanje fizičkog vaspitanja, sporta i sportske rekreacije kao specifičnih ali komplementarnih podsistema u jedinstvenom sistemu fizičke kulture, zahteva i odgovarajuće transformacije postojeće organizacione strukture sporta uz maksimalno uvažavanje programskih i kadrovskih specifičnosti svakog od tri područja. To je osnovni uslov za racionalno i efikasno organizovanje sporta.

Često, zbog neizdiferenciranosti i nedovoljne preciznosti u pojmovnom i sadržajnom definisanju osnovnih pojava, dolazi do nesporazuma, zabuna i pogrešnog shvatanja i tumačenja sportske rekreacije. Često se pod "rekreacijom" podrazumevaju i primenjuju sadržaji i aktivnosti koji ne doprinose bržem i efikasnijem odmoru i oporavku, već, naprotiv, još više produbljuju štetne uticaje nedovoljne fizičke aktivnosti  i nervno-psihičke preopterećenosti. Svakodnevno sedenje u kafanama, kocka, klađenje, pijančenje, izležavanje, neselektivno gledanje televizije i slični programi kod kojih se prednost daje komforu umesto svrsishodnoj, kulturnoj aktivnosti predstavljaju pseudorekreaciju. Pseudorekreaciju zato što ove i slične aktivnosti ne doprinose obnavljanju čovekovih fizičkih i psihičkih snaga, njegovom odmoru i oporavku.

Zato je termin "sportska rekreacija", kada je reč o rekreaciji sredstvima sporta sasvim adekvatan, jer i sadržajno i problemski celovito odražava suštinu ovog područja. Pri tome, sportska rekreacija podrazumeva aktivno učestvovanje u slobodno odabranim i primerenim programima sportske rekreacije, a nikako percipiranje (posmatranje) sportskih priredbi i takmičenja. Drugim rečima u sportskoj rekreaciji ispoljavaju se aktivni, a nikako pasivni posmatrački interesi.
Autor: Prof. dr Mithat Blagajac Objavljeno: 04.07.2014.

PROČITAJTE JOŠ