Znanost u borilačkim vještinama

Od samih početaka svjesnih nastojanja ljudi da saznaju više o stvarnosti koja ih okružuje iz potrebe pukog preživljavanja, u početku iz straha od nepoznatog i stalne pogibelji,  ljudi stječu različita znanja, vještine i vjerovanja. Kasnije, s ciljem predviđanja i prognoziranja raznih pojava i razvoja nekih budućih događanja, potom da se spozna priroda i steknu određena znanja o pojavama i procesima prirode, traje i nastojanje za određenim metodama i procesima traganja za znanjem koji bi omogućili stjecanje istinitoga znanja. Znanje - prema svom podrijetlu riječi, znači „nešto što se je već vidjelo“ tj. označava pojam za spoznaju o nekoj stvari, kao i biti upućen u ophođenje njome. Znanje može razumjeti uvid u neku stvar, a metodologijsko postizanje toga znanja jest znanost. 

Znanost (grč. episteme znači - razumijevanje, spoznaja, studija; lat. scientia, eng i fr.science; njem. wissenschaft) je organizirani sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem procesa i pojava u prirodi i društvu, a obrađenog racionalnim, znanstveno prihvatljivim metodama. Određivanje pojma znanosti, sadržaja znanosti, opće znanstvenih metoda, kao i različitih metoda znanstvenog istraživanja, imalo je za rezultat nekoliko različitih definicija o znanosti. 

Kao jednu od mnogih, moguće je dati opću definiciju znanosti – "Znanost čine znanja, znanstvene spoznaje i stjecanje znanja primjenom znanstvene metode.“ Pojam znanosti, prema navedenoj definiciji, označava znanost kao skup svih stečenih znanja, metoda tehnika, sustava mišljenja i pojedinih pravaca istraživanja u cjelini znanosti. Znanost se može podijeliti, prema pravcima stjecanja znanja o objektivnoj stvarnosti, na sastavne dijelove koji su usmjereni prema istraživanju pojedinih pojavnih segmenata te iste stvarnosti. 

Borilačke vještine u 21 stoljeću – između tradicionalnog i modernog

Od samih početaka bavljenjem borilačkim vještinama ljudi su postepeno stjecali i skupljali mnoga korisna znanja. Postepeno su stjecali znanja o radu i funkcioniranju ljudskog tijela, kao i znanja o raznim prirodnim pojavama i o prirodi koja ih okružuje. Učestalo tražeći nove metode za prikupljanje novih, kao i za provjeru već od ranije stečenih znanja, postepeno su različitim znanstvenim metodama obogaćivali svoja znanja i vještine. 

Također, tako stečena znanja tj. takva „znanost“, nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti - stvaranje određenih teorija. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji, te objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju. Pomoću znanosti želja je ljudi da se sve iskustvene činjenice i stečena znanja objasne, provjere i vrednuju, a glavna obilježja za to su; objektivnost, sustavnost, argumentiranost (provjerljivost), logičnost i preciznost. 

Teorijom su definirani temeljni pojmovi i načela neke znanstvene discipline kao i sveukupnost propisanih postupaka uključujući i provjeru same teorije. Kad se teorije pojedinačnih znanstvenih disciplina mogu obuhvatiti jednim širim, ali još uvijek specifičnim određenjem (teorijom), dotične znanstvene discipline klasificiraju se u specifična znanstvena područja, polja i grane. 

Tako danas imamo više različitih znanstvenih područja, kao npr;  prirodne znanosti, medicinske znanosti, društvene znanosti, umjetničke znanosti, humanističke znanosti, poljoprivredne znanosti, tehničke znanosti i druge. Borilačke vještine se prema tim teorijama klasificiraju kao specifično ljudsko umijeće (vještina), kao umjetnost, ali i znanost tj. kao sastavni dio različitih znanstvenih područja. 

Borilačke vještine su dio znanosti koja proučava kako ljudsko tijelo djeluje tijekom vježbanja te kako tjelesna aktivnost i sport poboljšavaju zdravlje i radne sposobnosti od stanične do čitave tjelesne perspektive. Kroz proučavanje znanosti ljudi su razvili veće razumijevanje o tome kako ljudsko tijelo reagira na vježbanje borilačkih vještina u različitim okruženjima. 

Također, i kako tijelo reagira na vježbanje borilačkih vještina u težnji ispunjavanja različitih ljudskih potreba za znanjem i vježbanjem borilačkih vještina. Majstori borilačkih vještina takvim istraživanjem koriste svoje stečeno znanje, svoju vještinu, i nadasve svoje iskustvene činjenice kako bi pomogli ljudima da poboljšaju svoja znanja iz borilačkih vještina kao i da ta znanja lakše prilagode svojim potrebama. Koriste svoja znanja o tome kako tijelo djeluje na vježbanje borilačkih vještina prvenstveno kako bi pomogli ljudima da poboljšaju svoje zdravlje, svoju vještinu, ali i svoje radne i mentalne sposobnosti. 

Majstori borilačkih vještina tako prenose svoja znanja i iskustvo iz samoobrane. Prenose svoja znanja i pokazuju svoju vještinu iz različitih borilačkih vještina. Također, prenose svoja znanja i iskustvo iz razloga poboljšanja znanja za ratničko – vojne svrhe. Prenose svoja znanja i za potrebe poboljšanja sportske sposobnosti sportaša borilačkih sportova, kao i različitih drugih potreba. 

Borilačke vještine i znanje preživljavanja u prirodi

Borilačke vještine -  kao  dio znanstvenih područja

Borba za opstanak prisilila je čovjeka da već od davnih vremena razvija svoje tjelesne sposobnosti. U surovoj i bespoštednoj borbi za opstanak, naš davni predak bio je prinuđen da se brani i napada. U svom nastojanju da postanu što vještiji, mnogi su pojedinci vježbali različite borilačke vještine i nastojali svoju vještinu i sposobnost pokazati na natjecanjima prilikom raznih skupova i svečanosti. 

Stoljećima čovjek stječe borilačko iskustvo i akumulira ga te ga kasnije primjenjuje u raznim sukobima i borbama na život i smrt. Tako zasigurno možemo reći da je vještina samoobrane, kao i učenje znanja iz različitih borilačkih vještina i njihova primjena stara kao i čovječanstvo. Takoreći, gotovo da nema zemlje koja nema i svoj autohtoni „izvorno–folklorni” oblik borenja ili neke od oblika igara koje zadovoljavaju nagonsku potrebu čovjeka za borbom kao privikavanje na borbu za opstanak. Tako da sa sigurnošću možemo reći da je   stjecanje raznih znanja iz borilačkih vještina staro koliko i ljudska vrsta.

Od samog postanka ljudske vrste čovjek se susreće sa borenjem, kao i različitim borilačkim vještinama. Vježbajući i učeći on prikuplja potrebna znanja i postepeno stječe borilačko iskustvo koja kasnije primjenjuje u borbi. Od davnina su mnogi pojedinci svoja znanja nastojali sačuvati kako bi ih mogli prenijeti na mlađe naraštaje. Upravo iz tog razloga mnoga svoja znanja su nastojali sačuvati bilo usmenom predajom ili su ih zapisivali, a prema potrebi izrađivali i crteže. 

Tako su prepričane mnoge povijesne legende, nastale su prve knjige, prenesena mnoga znanja. Mnogi majstori, stručnjaci i ljubitelji borilačkih vještina, kao i  razni učeni ljudi, prikupljali su razna znanja iz borilačkih vještina, nastojeći ih objektivno i logično procjenjivati, provjeravati, te precizno i sustavno bilježiti. Sva ta znanja su prikupljena pomoću različitih znanstveno prihvatljivih metoda. Kako bi prikupili što više znanja, a koja su mogli objektivno procijeniti i objasniti, svoja su znanja o borilačkim vještinama prikupljali i objašnjavali pomoću znanja iz različitih područja ljudskog interesa tj. pomoću znanja iz raznih znanstvenih područja. 

Jedno od važnijih znanstvenih područja za prikupljanje i objašnjavanje znanja o borilačkim vještinama danas je poznato pod nazivom – kineziologija. Kineziologija znači znanost o kretanju. Danas kineziologiju definiramo kao znanost koja proučava zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i posljedice djelovanja tih procesa na ljudski organizam što svakako unapređuje zdravlje. U novije vrijeme gotovo da nema države u svijetu u kojoj ne postoji sveučilište za kineziologiju, a u sklopu njega se stječu znanja iz različitih borilačkih vještina (kao npr.  Waseda University, Faculty of Sports Sciences, Tokyo, Japan). Na žalost, danas se na većini takvih sveučilišta više bave izučavanjem različitih borilačkih sportova za potrebe sportaša, nego samim izučavanjem „izvornih“ borilačkih vještina.  

Od prirodnih znanosti u borilačkim vještinama koriste se razna znanja iz područja matematike, fizike, kemije, biologije, znanosti o zemlji i okolišu, statistike, a u novije vrijeme sve više i mnoge računalne i informacijske znanosti. Majstori borilačkih vještina tako koriste razna znanja kao npr; razni izračuni (kao npr. za duljinu pojedinog oružja i sl.), znanja procijene težine nekog predmeta ili oružja, znanje određivanja kuta pod kojim je potrebno izvesti određeni udarac (kao npr. sa pojedinim oružjem i sl.), znanje pravocrtnog ili kružnog kretanja (kao npr. izvođenje i kretanje kod pojedinih kata, formi i sl.), znanje izrade višekutnog oružja (kao npr. osmorokutne nunchaku – hakkaku kei i sl.) ili drugačijeg oružja, znanje procijene i izračunavanja brzine kretanja pojedinih predmeta ili protivnika (održavanje potrebne distance i sl.), znanje procijene brzine izvođenja udarca rukom ili nogom (kao npr. udarac rukom boksač J.Dempsey izvodio je brzinom od 218km/h, a majstor B.Wallace udarac lijevom nogom izvodi brzinom od 98 km/h, i sl.), znanje procijene brzine kretanja pojedinog oružja (kao npr. oružja za bacanje i sl.), znanje za izračun procjene snage udarca (kao npr. P = m x a , i sl.), procjena snage udarca na točku udara (kao npr. udarac rukom ima snagu i do 500 kg., i sl.), izračun za potrebno vrijeme reakcije – refleks (kao npr. kod prosječnog čovjeka refleksna reakcija je od 0,8 do max. 0,6 sec., a tae kwon do majstor J. Hun Kun izvodi udarac rukom u vremenu od 0,4 sec., a udarac nogom u vremenu od 0,3 sec., i sl.).

Također, koriste se i slijedeća znanja iz prirodnih znanost kao npr; razni izračuni broja potrebnih vježbi u pojedinim segmentima za vrijeme trajanja trenažnog procesa, izračun vremenskog okvira za izvođenje određenih akcija koje se mogu izvesti u pojedinim sportovima za vrijeme trajanja runde (borbe), izračun potrebnog intenziteta treninga (kao npr. izračun od 180 srčanih otkucaja u minuti za sportaša pri njegovom izvođenju treninga kod intenziteta od 95 do 100 %), izvođenje treninga u prirodi (kao npr. izvođenje kate ili meditacija ispod riječnih slapova, i sl.), snalaženje u prirodi, procjena vremenskih uvjeta, znanja o tvarima koje su korisne (kao npr. određena hrana ili energetska pića i sl.) ili štetne po ljudski organizam (kao npr. doping sredstva, razni steroidi i anabolici, također i korištenje ili pripravak raznih otrova za strelice i sl.), znanja o vitaminima i mineralima, znanja o korištenju unutarnje energije (znanja o korištenju Chi energije), znanja o zdravoj prehrani (nutricionizam), znanja iz računalne i informacijske znanosti (kao npr. korištenje i prikupljanje informacija putem interneta, izrada web stranice, izvođenje nastave na daljinu i sl.), kao i mnoga druga znanja iz tog znanstvenog područja.

Jedno od važnijih područja za prikupljanje korisnog znanja u borilačkim vještinama su i medicinske znanosti. Svakako da bi tu na prvo mjesto stavili znanja iz sportske medicine (kao npr. sanacija sportskih ozljeda, primjena masaža, i sl.), ali važnost treba dati i mnogim znanjima iz anatomije (znanja o ljudskom tijelu), pa fiziologije, genetike, farmacije (osnovna znanja za pripravku raznih lijekova, i sl.), farmakologije, higijene, medicinske njege, a u zadnje vrijeme i epidemiologije, kao i mnoga druga znanja.

U borilačkim vještinama koriste se i znanja iz tehničkih znanosti i tehnologija. Najčešće znanja iz metalurgije (izrada raznog oružja, kao npr. - izrada katane, i sl.), mehanike, građevinarstva, graditeljstva i arhitekture (kao npr. građenje fortifikacija - chikujo-jutsu, i sl.), ali i mnoga druga znanja iz tog znanstvenog područja. 

Koriste se i znanja iz poljoprivredne znanosti, kao npr. znanja iz agronomije, hortikulture, veterine (kao npr. znanje jahanja, dresura i briga o životinjama, napad i obrana od životinja i sl.). 

Jedan od važnijih područja za prikupljanje znanja u borilačkim vještinama su svakako i društvene znanosti u koje spada; psihologija (npr. sportska ili opća, i sl.), ekonomija, pedagogija (npr. znanja o edukaciji mladih, i sl.), edukacijsko – rehabilitacijske znanosti (npr. znanje o rehabilitaciji   različitih zdravstvenih teškoća, i sl.), i već od prije navedena kineziologija, kao i mnoge druge društvene znanosti.

Za prikupljanje različitih znanja u borilačkim vještinama koristi se i područje umjetničkih znanosti. Kao što su npr.; glazba, ples (osjećaj za ritam, za kretanje, npr. - rad nogu u boksu, i sl.), slikarstvo (izrada crteža), kiparstvo, film, strip i ostale. 

Jednu od važnijih uloga u borilačkim vještinama svakako imaju i znanja iz humanističkih znanosti kao što su; povijest (npr. povijest sporta, povijest pojedine borilačke vještine, i sl.), arheologija, znanost o jeziku i književnosti, filozofija, povijest umjetnosti, teologija, kao i mnoge druge humanističke znanosti. 

Prije navedeni primjeri prikupljenih znanja iz različitih znanstvenih područja su samo jedan manji dio od cjelokupnog znanja koje se koristi u borilačkim vještinama. Dakako, primjera znanja koja se koriste u borilačkim vještinama, a time i znanstvenih područja, ima mnogo više. Nemoguće je navesti sva znanja koja se koriste u borilačkim vještinama, pa čak niti sva znanstvena područja.  Svaki poznavatelj borilačkih vještina može istražiti te nadopuniti još neka od znanja koja se koriste u borilačkim vještinama, kao i svrstati ta znanja u određena znanstvena područja kamo spadaju.

Sensei – Porijeklo i značenje riječi

Mješovite borilačke znanosti

Prikupljajući razna korisna znanja ljudi su već od davnina tj. od svojih samih početaka bavljenja borilačkim vještinama shvatili da ta prikupljena znanja, kao i različite temeljne teorije koje su iz njih proizašle, su dio znanosti, a time i dio različitih znanstvenih područja. Tako su se borilačke vještine često povezivale i sa tradicionalnom indijskom, mongolskom, kineskom, korejskom ili japanskom medicinom. Povezivale su se i sa raznim filozofskim mišljenjima, kao i religijama. Najrašireniji je svakako budizam, koji se je u Aziji povezivao i uklapao sa nekim drugim filozofsko – religijskim teorijama, kao što su npr. hinduizam, taoizam, konfucijonizam, zenizam ili shinto. Razna filozofsko-religijska znanja i teorije su bile ugrađene u temelje različitih kodeksa časti u mnogim borilačkim vještinama. Mnogi su ljubitelji i majstori borilačkih vještina, razni filozofi, liječnici, redovnici, vojskovođe i mnogi drugi učeni ljudi neumorno prikupljali svoja znanja i zapažanja o borilačkim vještinama, te ih bilježili i pohranjivali za sljedeće naraštaje. 

Tako su nastale prve zabilješke, prvi crteži i brošure, a potom i prve knjige iz različitih borilačkih vještina. Stečeno i prikupljeno znanje nije se prenosilo i širilo među stanovništvom već se je ljubomorno čuvalo. Na primjer u Kini, pojedina prikupljena znanja su se prenosila isključivo unutar pojedinih familija tj. unutar pojedinih borilačkih škola, ponekad i među pojedinim redovnicima u samostanima, ili u pojedinim vojnim postrojbama. U Indiji i Japanu, neka znanja iz borilačkih vještina su se isključivo prenosila unutar pojedinih kasta tj. unutar pojedinih vojnih grupa ili staleža, kao i njima pripadajućim klanovima. Stečena znanja iz borilačkih vještina bilo je zabranjeno prenositi drugim neprijateljskim klanovima, drugim školama borilačkih vještina, strancima ili neupućenim osobama tj. osobama za koje se smatralo da nisu dorasli shvatiti ta znanja i teorije. Pogotovo onda kada se je znalo da bi takva osoba prije ili kasnije mogla ovladati određenim „smrtonosnim“ znanjima i tehnikama iz borilačkih vještina. 

Čak i do nedavno su u nekim poznatim borilačkim školama i centrima širom svijeta vladala stroga pravila o prenošenju znanja. Kao primjer, tako možemo navesti da su u Kodokanu (Kodokan institut, kao središte za proučavanje juda, osnovao ga je J.Kano 1882g.) pravila o zabrani prenošenja znanja donesena 1882 godine, da bi 1884 godine bila ponovno potvrđena. Poznata su kao pet pravila iz zakletve Kodokan instituta. Slično je bilo i u pojedinim kineskim, indijskim, mongolskim, korejskim, ali i pojedinim europskim školama borilačkih vještina. Kao primjer možemo spomenuti škole mačevanja u francuskoj i španjolskoj, ili znanja za borbu s nožem na jugu Italije, i drugo. Također, slična pravila o zabrani prenošenja znanja iz pojedinih borilačkih vještina vrijedila su i u mnogim drugim borilačkim školama ili centrima širom svijeta (kao npr. u Brazilu znanja iz capoeira). Među pojedinim stilovima, kao na primjer u Kini, prenošenje znanja iz borilačkih vještina smatralo se jednom od najvećih tajni. Ona osoba koja bi odala tajnu znanja, i time prekršila ta nepisana pravila o prenošenju znanja iz pojedinih borilačkih vještina, bila bi strogo kažnjena, ponekad čak i smrću.

Tek su se krajem 19 i početkom 20 stoljeća postepeno počela zanemarivati određena pravila o tajnosti prenošenja znanja, a time i popuštati razna ograničenja u prenošenju znanja iz borilačkih vještina. Nedugo nakon drugog svjetskog rata u većini japanskih stilova su u potpunosti zaboravljena ta pravila čime je došlo do globalne ekspanzije prenošenja znanja iz borilačkih vještina. Ipak, pravila o tajnosti znanja iz pojedinih kineskih i korejskih stilova su se donekle održala sve do 60-tih godina prošlog stoljeća. Negdje početkom 70-tih godina prošlog stoljeća se počinju masovnije objavljivati razne knjige, a potom i razni magazini s tematikom borilačkih vještina. Tako se danas objavljuju razne stručne knjige, kao i razni magazini koji su ispunjeni velikom količinom raznog znanja o borilačkim vještinama prikupljenih i obrađenih znanstvenim metodama. 

Iako se već od davnina smatralo za borilačke vještine da su dio znanosti tj. znanost, sama riječ „znanost“ kao termin u borilačkim vještinama spominje se tek u 20 stoljeću. Preciznije, godine 1936 u svom poznatom pismu majstor borilačkih vještina i osnivač juda, Jigoro Kano, piše majstoru Gunji Koizumi; "Judo može biti sport, ali prije svega judo je vještina i način života te znanost“. Isto mišljenje je majstor Kano ponovio čak nekoliko puta i kasnije, kao i pred sam kraj svog života 1938 godine. Na žalost, od mnogih stvari koje je majstor Kano unio u borilačke vještine kao npr. bijeli kimono, rangiranje tj. dan zvanja, crni pojas i drugo, upravo riječ „znanost“ u borilačkim vještinama se najčešće zapostavlja. Također, ako se složimo sa konstatacijom da je judo znanost ili dio znanosti, onda možemo kazati da su i druge borilačke vještine kao npr. karate, ju-jutsu, aikido, tae kwon do, boks, mačevanje, hrvanje i druge, isto dio znanosti tj. znanost.

Zbog svoje neiscrpne želje za znanjem, kao i učestale potrage za znanjima iz određene borilačke vještine kojom se bavi, svaki istinski majstor pojedine borilačke vještine ujedno je i poznavatelj tj. ima određena znanja iz nekih drugih borilačkih vještina. Iz tog razloga mnogi stručnjaci, majstori borilačkih vještina, imaju titule i znanja iz nekoliko borilačkih vještina kojima se bave. Najčešće se tu radi o sličnim borilačkim vještinama, iako to i nije pravilo. Tako primjera radi, možemo navesti da su mnogi vrhunski majstori juda poznavaoci pojedinih tehnika i iz ju-jitse, aikida, hrvanja, samba, karatea ili nekog znanja iz baratanja oružjem. Također, vrhunski majstori karatea ili tae kwon do-a su dobri poznavaoci ju-jitse, aikida, juda, kick-boxing -a, kung fu-a, ili imaju određena znanja iz rukovanja oružjem i drugo. Čak su i vrsni majstori boksa, mačevanja, ili hrvanja poznavatelji neke od drugih borilačkih vještina. Svakako da pojedini majstori borilačkih vještina iz određene borilačke vještine imaju više, dok iz neke druge imaju manje znanja, a što je stvar osobnog interesa.

Upravo zbog svoje ogromne količine različitog znanja o borilačkim vještinama, možemo reći da su mnogi bivši, kao i sadašnji majstori borilačkih vještina, bili ili jesu ujedno i - stručnjaci za mješovite borilačke znanosti.