Olimpijski komitet Srbije (OKS) u 2010. godini proslavio je veliki jubilej, 100 godina postojanja Olimpijskog pokreta u Srbiji. Ovaj jubilej obeležen je nizom manifestacija tokom godine i predstavlja veliki događaj u kulturnoj i sportskoj istoriji našeg naroda. Centralna proslava održana je 26. novembra 2010. godine u Beogradu, uz prisustvo predsednika Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) Žaka Roga, predsednika Srbije Borisa Tadića i brojnih zvanica iz javnog, kulturnog i sportskog života Srbije.
Takođe, ideja OKS je da kroz obeležavanje 100. godišnjice približi ideju Olimpizma i vrednosti olimpijskog pokreta koje nisu vezane samo za vrhunska sportska dostignuća, već teže boljem i plemenitijem svetu u svakom smislu. Današnji OKS baštini tradiciju Srpskog olimpijskog kluba (komiteta) osnovanog 1910. godine i Jugoslovenskog olimpijskog odbora (komiteta) koji ga je nasledio 1919, kao i Olimpijskog komiteta Srbije i Crne Gore koji je nastao 3. aprila 2003. i delovao do 8. juna 2006. godine.
Zvanično, olimpizam na tlu današnje Srbije začet je 10. februara (23. po novom kalendaru) 1910. godine kada je u Beogradu osnovan Srpski olimpijski klub, kao prva zvanična olimpijska organizacija kod Južnih Slovena. Pred kraj 19. veka na našim prostorima o organizovanom sportskom životu nije moglo biti reči. Kod nas se na sport u to vreme gledalo s podozrenjem pa čak i s podsmehom.
Međutim, jedan događaj dovešće do promene takvog odnosa. To je bilo prisustvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovića otvaranju Prvih Olimpijskih igara modernog doba u Atini 1896. godine. On je bio jedini šef jedne strane države koji je bio među zvanicama na Olimpijskom stadionu. Taj događaj je ostavio dubok trag na dalji razvitak olimpizma u Srbiji i sporta uopšte.
Od tada u Srbiji počinje življa sportska aktivnost, a neka takmičenja nazivana su olimpijskim. Ondašnja štampa navodi razne primere o ljudima s naših prostora koji su bili članovi ekipa Austrije (Milan Neralić), Mađarske (Momčilo Tapavica i Đorđe Stantić), opisujući njihove podvige. Taj olimpijski duh od Atine 1896. i kanije preko Pariza 1900, Sent Luisa 1904. i Londona 1908, pisanje u našim novinama širilo je sportski pokret. Želja mladih oficira da prenesu ono što su videli u drugim zemljama, sve je to uticalo da se počne javna kampanja za formiranje olimpijske organizacije u Srbiji.
I to se konačno dogodilo 23. februara 1910. godine. U Beogradu u hotelu "Moskva" osnovan je Srpski olimpijski klub, a za predsednika je izabran Svetomir Đukić, kapetan srpske kraljevske vojske. Srpski olimpijski klub je 1911. promenio ime u Središnu saveznu upravu ili Centralni olimpijski klub, a 17.jula 1912. menja ime u Srpski olimpijski komitet, odnosno Olimpijski komitet Kraljevine Srbije, kako je stajalo na pečatu. Srpski olimpijski komitet je primljen u MOK na Kongresu u Stokholmu od 4. do 17. jula 1912. godine, a Svetomir Đukić za stalnog člana MOK-a.
Inače, u to vreme su se održavale Olimpijske igre u Stokholmu, a Kraljevina Srbija je imala dvojicu predstavnika: Čedomira Miloševića na 100 metara i Dragutina Tomaševića u maratonu. Oni nisu imali uspeha, ali ono što je važno jeste da je to bilo prvo olimpijsko učešće sportista sa naših prostora.
(adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Izbijanjem Prvog svetskog rata 1914. prestala je aktivnost svih olimpijskih organizacija i obnovljena je tek posle rata. Osnivanjem nove države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), u Zagrebu je 14. decembra 1919. osnovan Jugoslovenski olimpijski odbor. On nastavlja članstvo Srpskog olimpijskog komiteta u MOK, bez posebnog prijema. Tako je Srpski olimpijski komitet nastavio rad kao Jugoslovenski olimpijski odbor, a od 1927. kao Jugoslovenski olimpijski komitet (JOK).
Te godine sedište JOK je vraćeno iz Zagreba u Beograd. Od 1920. (Antverpen) do 1988. (Seul), srpski sportisti se na Letnjim olimpijskim igrama takmiče u okviru olimpijskih reprezentacija tzv. velike Jugoslavije. Kada je reč o Zimskim olimpijskim igrama, i nekad i sad, uloga srpskih sportista bila je beznačajna. Gro jugoslovenskih zimskih olimpijskih timova do 1992. činili su slovenački sportisti (često bili su to samo oni).
Raspadom SFRJ i formiranjem Savezne Republike Jugoslavije (SRJ - Srbija i Crna Gora) olimpizam na našim prostorima bio je opasno ugrožen. Sankcijama Ujedinjenih nacija 1992. godine našoj zemlji su, osim ostalih zabrana, uvedene i one na sport, nauku i kulturu. Sve se to događalo u vreme najžešćih priprema za odlazak na OI u Barselonu te godine. Voljom svetskih moćnika naša zemlja je učestvovala u okrnjenom sastavu, samo pojedinci bez ekipnih sportova. I bez nacionalnih obeležja pod zastavom MOK-a.
Vreme sankcija (1992-1995.) predstavlja najteže i nadramatičnije razdoblje našeg sporta i olimpizma. Posle tog teškog perioda, SRJ pod tim imenom učestvuje na još dve olimpijade: Atlanta (1996.) i Sidnej (2000.), a Jugoslovenski olimpijski komitet svoje ime zadržava sve do 3. aprila 2003. godine, kada ga je, u skladu sa promenama u državi, promenio u Olimpijski komitet Srbije i Crne Gore. Država pod tim imenom prvi i poslednji put nastupa na OI u Atini 2004. godine.
Poslednja promena imena u Olimpijski komitet Srbije desila se 8. juna 2006. zbog gašenja Državne zajednice Srbija i Crna Gora. Tako je naš nacionalni olimpijski komitet ponovo postao predstavnik olimpijskog pokreta i sporta države Srbije, nastavljajući kontinuitet članstva u MOK, koji je započeo Srpski olimpijski klub. Na olimpijsku scenu Srbija se posle 96 godina ponovo vratila kao samostalna država - 2008. godine na OI u Pekingu.
Danas, čitav vek kasnije imamo razloga za ponos i zadovoljstvo. Naši sportisti ostavili su dubok trag i znatno doprineli poularizaciji Olimpijskih igara. Imena takvih sportskih veličina pout Vlada Divca, Igora Milanovića, Jasne Šekarić braće Vladimira i Nikole Grbića, Novaka Đokovića i dr. ući će u anale svetskog sporta Ukupan bilans sportista Srbije i zajedničke jugoslovenske države (uključujući sve istorijske periode od 1912. do 2008.) na Olimpijadama iznosi 97 medalja na Letnjim i 4 medalje na Zimskim olimpijskim igrama.
Nadamo se da će naši sportisti na predstojećim OI u Londonu 2012. godine, kada će biti obeleženo i 100 godina od prvog olimpijskog učešća naših sporista, nastaviti taj kontinuitet i time na najbolji način reprezentovati našu zemlju. Nemamo razloga da sumnjamo u to. Zato, srećno srpski olimpijci!