CHI – životna energija

Proučavajući povijest raznih naroda širom svijeta, nailazimo na pojam – energije koja se nalazi u tijelu i koja se objašnjava na sličan način i naziva sličnim nazivima, kao na primjer - dah života, životna  ili vitalna energija ili često unutarnja energija. Prema raznim legendama i zapisima govori se o određenoj energiji koja je pohranjena u nama, kao i u drugim živim bićima tj. životinjama ali i biljkama, te je ista smatrana od vitalne važnosti, pa se često i naziva - vitalna ili životna energija (bioenergija,  bios / život + energija).

Smatra se da je ta vitalna tj. životna  energija kao takva, poznata već više od 5000 godina. U  mnogim zemljama svijeta, ljudi su proučavali i objašnjavali njen značaj za ljudsko tijelo, tako  je ona imala svoj snažan utjecaj na razna filozofska, religijska, astrološka, medicinska, kulturološka, znanstvena i druga područja čovjekova  učenja. Od samih početaka nastajanja raznih borilačkih vještina, spominje se i ta životna energija koja je pohranjena u ljudskom tijelu, i koju iz tog razloga često nazivamo - unutarnja energija.

Često se smatra da se znanja o unutarnjoj energiji isključivo koriste samo u istočnjačkim borilačkim vještinama Kine, Koreje, Japana, Mongolije ili Indije. Iz razloga jer se najčešće spominju poznati nazivi za tu životnu energiju kao što su na primjer C hi, Ki, Prana, a ponekad  i grčki naziv Pneuma. Takva su saznanja nepotpuna i ne odgovaraju pravom stanju stvari.

Da bi saznali više o tumačenjima te životne energije moramo se svakako vratiti u daleku prošlost. 

Još su u drevnom Egiptu znali za pojavu određene energije u ljudskom tijelu, koju su smatrali božanskim darom i nazivali KA. Statue tog božanstva su  imale ruke podignute prema suncu, zbog vjerovanja da je ta ljudska energija dobivena od sunca. Razni drevni narodi u njihovoj okolini istu životnu energiju nazivali su SEKHEM. Stari Grci su koristili poznati naziv PNEUMA (dah, ili spirit). Židovi i Jevreji koriste naziv RUAH (životni dah). U sjevernim dijelovima Afrike tu su energiju razni šamani nazivali NUM. U Polineziji kao i na Havajima koriste naziv MANA. Stari Germani i Kelti nazivali su tu energiju DO, prema svom božanstvu Donar (Thor). U Galiji su druidi koristili naziv TARAN, po nazivu jednog od svojih božanstava. Američki su  Indijanci za tu energiju koristili nekoliko naziva MANITU, ORENDA, WAKAN TANKA. Drevni Aboriđani u Australiji su također znali za pojavu te energije, kao i mnogi drugi narodi.

Za tu životnu tj. unutarnju energiju u borilačkim vještinama najčešće su korišteni nazivi:  Kineski C HI (QI), japanski KI, korejski GI, vijetnamski KHI, pa u Tibetu LUNG (Budisam),  u Indiji PRANA (sanskrit, hinduisam, pra + ana = prije +dah), a koristi se i grčki naziv PNEUMA.

QI ili CHI se smatra osnovom u tradicionalnoj kineskoj, kao i KI u japanskoj kulturi i predstavlja pojam za vitalnu (životnu) energiju ili dah (životni dah ili duhovnu energiju) koja struji tijelom i okolišem i dio je svega što postoji.

Pojam CHI se u kineskoj filozofiji i astrologiji spominje još od njenih najranijih zabilježenih vremena. Ideogram  za CHI je nastao spajanjem simbola za paru (气) koja se izdiže iznad riže (米) koja se kuha. Taj kineski Ideogram (simbol), kao i sam pojam CHI su razni filozofi, astrolozi, monasi, liječnici, kao i razni majstori borilačkih vještina tumačili na različite načine. 

Osnovno pitanje oko kojega su se razni kineski filozofi (i ne samo oni) sporili je pitanje dali CHI postoji zasebno od materije tj. da li CHI (životna energija) postoji zahvaljujući materiji ili materija postoji zahvaljujući toj životnoj energiji. Jedni su filozofi vjerovali u materiju, dok su drugi pak   vjerovali da je sva materija iluzija. Većina novijih kineskih filozofa prema nekim Konfucijevim filozofskim teorijama uglavnom smatra da je životna energija tj. CHI jedan produženi dio materije.

Čak i sam ideogram za CHI je za mnoge sporan, pa ga tako i tumače na različite načine. Često se  tako između ostaloga povlači i poveznica sa poznatim učenjima u kineskoj kulturi (FENG SHUI) i njihovom pojmu o osnovnim životnim elementima (pojam za različite  transformacije energija ključnih za stvaranje života) tj. pet elemenata koji su ključni za nastanak života a to su - drvo, vatra, metal, voda i zemlja. Ti su elementi opet poveznica sa pojedinim godišnjim dobima, kao i sa poznatom filozofskom tezom - načelom dvojnosti – yin i yang (muško –žensko, svjetlo – tama, vrućina - hladnoća i sl.).

Interesantno da su i u staroj Grčkoj filozofi smatrali da su pet elemenata ključni za stvaranje života - sa razlikom što su umjesto drva, imali element eter (zrak), te vjetar umjesto metala. Postoji mogućnost da su i jedni i drugi u krivu. Iz ideograma CHI, jasno je vidljivo da morate imati drvo kako biste mogli zapaliti vatru, na vatru morate staviti lonac (metal),u kojem se mora nalaziti voda, u kojoj se nalazi riža (kao produkt zemlje), a iznad nje se kao produkt topline tj. kuhanja riže, stvara para (eter). Kada se to zbroji dobiti ćete jednostavni odgovor o osnovnim životnim elementima, kao i njihovom broju, a to je - šest.

Znanja o CHI – životnoj energiji koriste se u kineskoj tradicionalnoj medicini još od  njenih samih početaka, a smatra se da su ta znanja usko povezana sa određenim znanjima iz Indijske kulture i medicine. Prema tim spoznajama drevni kineski liječnici smatrali su da životna energija tj. CHI prolazi kroz ljudsko tijelo preko dvanaest osnovnih kanala – merdijana . Na taj je način nastala jedna od glavnih medicinskih metoda tradicionalne kineske medicine – akupunktura (lat. Acus igla, pungere – ubadati), a pod utjecajem znanja iz Indijske medicine ajurveda i Tibetanske medicine. To je terapeutska tehnika kojom se ubadanjem igala u specifične točke na koži pacijenta uspostavlja ravnoteža vitalne (životne) energije CHI, koja struji kroz organizam.

Pojam CHI (QI,KI,KHI), usko je povezan sa borilačkim vještinama, te se smatra jednim od ključnih znanja potrebnim za vježbanje različitih stilova istočnjačkih borilačkih vještina. U  svim istočnjačkim borilačkim vještinama samo postojanje životne (vitalne) energije CHI se ne dovodi u pitanje. Znanja i upotreba CHI životne energije u vježbanju određenih borilačkih vještina ima jednu od najvažnijih   uloga, naročito u onim borilačkim vještinama tako zvanog “unutrašnjeg“ sistema borbe (nei chia) u koje spadaju na primjer: Tai chi chuan, QI gong, ili u Japanu KI-aikido.

Sam pojam CHI (QI, KI,KHI) energije koja se koristi u borilačkim vještinama  često se predstavlja iskrivljeno, tako se ona često namjerno mistificira i povezuje sa nečim neprirodnim ili bolje rečeno nad prirodnim.  Često se može pročitati u mnogim knjigama ili člancima o CHI energiji, nazivi poput - Tajnovita, Misteriozna, Neistražena, Neobjašnjiva, Super snažna, pa čak i  Ubojita energija.

Postavlja se logično pitanje, da li uistinu u 21 stoljeću, možemo za nešto reći da je ono - Misteriozno, Neistraženo, Neobjašnjivo, Tajnovito. Danas možemo reći da se o CHI energiji prilično toga zna, iako ne i sve.  

Da bi razumjeli CHI energiju, trebamo najprije imati neka osnovna znanja o energiji. Jedno od temeljnih znanja nas uči da se jedan oblik energije može pretvoriti u druge oblike energije, tako postoji - kemijska, električna, toplinska, mehanička energija, pa energija zračenja i nuklearna energija.

Zasigurno je da čovjek crpi određenu količinu energije od sunca, kao i iz okoline koja ga okružuje. Od energije emitirane sa sunca do zemlje dopire tek milijarditi dio. Sunčeva  se energija na zemlju emitira u obliku elektromagnetnih valova ili zračenja, a postoje još i vidljivo, pa ultraljubičasto, infracrveno, rendgensko, gama zračenje i radiovalovi. Toplinsko zračenje je elektromagnetsko zračenje tijela koja se nalaze na temperaturi iznad apsolutne nule. Kao i sva materija tako i ljudsko tijelo zrači elektromagnetsko zračenje, ali uglavnom u području infracrvenog zračenja. Zato ako promatramo ljudsko tijelo sa infracrvenim uređajima oni moraju biti osjetljivi u području od 7000 do 14000 NM. Ukupna energija koju zrači čovjek u jednom danu je oko 9 MJ. ili oko 2000 kcal.

Tu izgubljenu energiju, da mi mogao funkcionirati , čovjek mora nadoknaditi hranom. Hrana je izvor energije koja je potrebna ljudskom organizmu za – mišićima za rad, žlijezdama za lučenje, živčanim i mišićnim vlaknima za održavanje membranskog potencijala, stanicama za izgradnju tvari i probavnom traktu za apsorpciju hrane. Osnovni izvor energije u tijelu je ATP (adenozin trifosfat). Kemijski gledano to je molekula sastavljena od adenina, riboze i tri fosfatna ostatka. Raspadanjem ATP molekule dolazi do odvajanja jednog fosfatnog radikala, pri čemu se stvara energija. Ovu energiju koriste mišići.

 Kako bi bolje razumjeli CHI (QI,KI,KHI) tj. životnu energiju, potrebno je znati i slijedeće;

 „ Svi kemijski procesi u tijelu, sve do razine DNK, upravljeni su energijom tj. elektromagnetskim poljima koja nastaju strujanjem nabijenih iona.“ - Britanski bio fizičar - P.E.Rapp – 1979g.

„ Svaka stanica u tijelu emitira elektromagnetsko zračenje. Ta zračenja su različitih frekvencija i ona, međusobno komunicirajući omogućuju normalno funkcioniranje tijela. Bolest se javlja kada nešto oslabi i iskrivi to zračenje. Kako bi izliječili bolest, ta zračenja treba vratiti u normalno stanje." -  Ruski naučnik i inženjer – G. Lakhovsky -1930g.

Ruski par S.D.Kirlian i V.Kirlian 1939.g. su slučajno otkrili kako fotografirati energetsko polje koje se vidi kao odsjaj oko tijela. Još uvijek se sa pouzdanom sigurnošću ne zna prikazuju li te fotografije bio plazmu (energetsko tijelo)  ili koronu tj. odsjaj električnog polja na rubovima tijela, njihovu kombinaciju ili nešto drugo. Kirlianova fotografija pokazuje životnu energiju tj. CHI (QI,KI,KHI) bića ili energetsku matricu nekog tijela. 

Godine 1990 Dr. Kilner je fotografirao ljudsko energetsko polje koje je nazvao „Aura“. Dr. Reich je to energetsko polje čovjeka nazvao „Orgon“. Dr. De La War i Dr. Drown su pak izumili instrument pomoću kojeg se može detektirati energetsko isijavanje živih tkiva. 

Saznanja koja su imali drevni filozofi, liječnici, kao i drevni majstori različitih borilačkih vještina  istovjetna su sa konstatacijom današnjih znanstvenika i liječnika - da bi izliječili bolest treba uravnotežiti energetsku životnu energiju tj. CHI. Poznata liječenja i metode koje u tome uspijevaju su: homeopatija, akupunktura, shiatsu masaža, bioenergija, reiki, terapija bojama i zvukom, feng shui, određena psihologija, ali i duhovna praksa – molitva, meditacija i sl.

Da bi bolje razumjeli CHI životnu energiju, treba poznavati i neka otkrića iz kvantne fizike. Drevni  su filozofi žudili za željom da saznaju - neka od današnjih otkrića.

Pogledamo li tijelo elektronskim mikroskopom, vidjeti ćemo da se sastoji od stanica. Stanice od molekula, molekule od atoma, atomi od protona, neutrona i elektrona, a oni se sastoje od takozvanih čestica – kvarkovi - koji su sastavljeni od niti vibrirajuće energije tj. valova. Drugim riječima sve što postoji – sve je sastavljeno od energetskih valova. Njihovo kretanje i vibriranje uzrokuje da stvari vidimo kao čvrste.

Iako su nam tim saznanjem neke stvari razjašnjene, još uvijek ima i mnogo nepoznanica, a zbog kojih je teže u potpunosti definirati i objasniti  - CHI životnu energiju. Kao primjer, možemo navesti podatak da je prosječan ljudski mozak težak oko kilogram i 400 grama, da ima 100 milijardi neurona i proizvede od 10 do 23 vata energije, koliko je dovoljno da se upali žarulja. Također, istražuje ga više od 2 milijuna znanstvenika u svijetu, ali je i dalje jedan od najvećih tajni.

Znanje ovladavanja tjelesnom životnom energijom CHI (QI,KI,KHI), i dalje predstavlja veliku nepoznanicu u svijetu, pa tako i u svijetu borilačkih vještina. Iako se danas uglavnom zna koji su to takozvani meki tj. unutarnji stilovi borilačkih vještina, samo vježbanje i nije u potpunosti objašnjeno. 

Ono što se sa sigurnošću zna, je činjenica da se za ispravno učenje nekog od tih stilova traži velika smirenost  te nadasve strpljivost vježbača. Da bi se ovladalo majstorstvom vještina u pojedinim stilovima poput: Nei chia (unutrašnji sistem borbe), Nei gong (unutarnja energija), Noi cun ili Noi chung (strpljivost u vježbi - željezna košulja),Dim mak (željezna šaka), Nei kung ili  Noi kung (unutarnja snaga), Qigong ili Chi kung (vježbe unutarnje energije), An C hi ( skriveno oružje), ili poput: Iron palm skill ili Bak siu lum (vještina željezne snage - željezni dlan ili željezna košulja), treba dugotrajna strpljivost u vježbanju. Ljudi slabije volje, nestrpljivi, kao i oni koji žele uspjeh postići bez mukotrpnog rada ili dugotrajnog vježbanja neće uspjeti savladati te stilove.   Nešto je lakše ovladati stilovima poput; T hai Chi chu an, Bagua quan, Pa qua, Yi guan, Hsing I.

Najveći stupanj ovladavanja vještinom unutarnje energije može se vidjeti u vrlo rijetkim slučajevima kod majstora koji su ovladali tehnikama željezni dlan, željezna košulja ili vještinom   naziva Noi cun. Noi cun je vještina akumulacije CHI energije (unutarnje energije) u tolikoj mjeri, da se protivnika može oboriti bez da ga se stvarno dotakne. Koliko god to nevjerojatno zvučalo, mnogi stariji majstori tvrde da takva vještina postoji. Takvom vještinom se bavi iznimno mali broj ljudi (majstora), iz razloga jer je mnogi ne mogu u potpunosti savladati ni nakon što vježbaju čitav život.

Određena znanja o životnoj energiji, koristili su i mnogi drugi narodi od kojih možemo navesti neke; američki su Indijanci tako napadali svoje neprijatelje u rano jutro između 3 i 6 sati, jer su znali za podatak, koji je mnogo kasnije i nauka potvrdila – da je životna energija CHI (QI,KI,KHI) na najnižem stupnju upravo u to vrijeme. Također, u pojedinim krajevima svijeta kao na primjer na Havajima, osnova za vođenje ratova bila je želja da se osvoji dio zemlje koji je po njihovom mišljenju bio bolji za život tj. područje zemlje koje ima više pozitivne energije. Danas je opće poznati podatak, da neka mjesta na zemlji zrače negativno, dok druga imaju pozitivno zračenje i time bolji učinak na život biljaka, životinja pa i ljudi.

Manje je poznato da se uz pojam životne energije, u nekim krajevima svijeta veže i jedna zastrašujuća pojava, a to je kanibalizam. U nekim zemljama svijeta, kao na primjer Brazilu, Africi, nekim otočjima Polinezije, postojao je običaj da pobjednik u ratu pojede neke od dijelova organa (srce, mozak, jetra) svoga neprijatelja, smatrajući da će time preuzeti njegovu životnu energiju tj. njegovu snagu, hrabrost, neka znanja ili vještine. 

Kako bismo bolje razumjeli CHI (QI,KI,KHI) životnu energiju, potrebno je znati i slijedeće.

Čovječje tijelo emitira određenu količinu svjetlosti, vidljivu svjetlost u ekstremno malim količinama s najmanjom emisijom svijetlosti oko 10 sati ujutro i najvećom emisijom svjetlosti oko 16 sati, a koja se danas može snimiti na više načina.  

Ruski znanstvenik Konstantin Korotkov snimio je tijelo vježbača prije i za vrijeme duboke meditacije. Na snimkama je jasno vidljivo da je za vrijeme duboke meditacije kod čovjeka došlo do značajnog povećanja energetskog polja. 

To saznanje ide u prilog velikom broju različitih majstora borilačkih vještina, koji već odavno tvrde da se CHI (QI,KI,KHI) životna energija, može poboljšati tj. povećati specifičnim načinom vježbi.  

Iako danas postoje razni instrumenti za mjerenje ljudske topline, svjetlosti, energetskog polja kao i ostalog, i teorijski je moguće izmjeriti količinu CHI energije svakog pojedinog ljudskog tijela, u praksi je ipak to gotovo neizvedivo. Jedan od razloga je i taj što znanstvenici moraju koristiti vrlo precizan i osjetljiv instrument, koji je vrlo skup i traži posebno znanje i obučenost u rukovanju.  

Također, razlog  je i činjenica da čak 70% nemasne mase ljudskog tijela otpada na vodu. Upravo iz tog razloga ljudsko je tijelo dobar vodič za prijenos različitih oblika energije. Tako da je teško (gotovo nemoguće) precizno izračunati količinu energije koju ima okolina u kojoj se tijelo nalazi, količinu energije koju tijelo dobiva i provodi iz te okoline, i samu količinu CHI energije pojedinog tijela.

Razni bioenergetičari, kao i pojedini majstori borilačkih vještina, prenose CHI energiju sa svoga tijela na drugo tijelo putem određenih elektromagnetskih valova tj. zračenja.

Da bi to mogli postići, neki od uvjeta u kojima se to provodi moraju biti zadovoljeni. Kao na primjer; moraju imati mir za potpunu koncentraciju, ukoliko su na otvorenom ne smije biti vjetrovito ili previše hladno vrijeme i sl.

Upravo iz tog razloga, Noi cun vještinu akumulacije CHI energije (unutarnje energije) u tolikoj mjeri da se protivnika može oboriti bez da ga se stvarno dotakne, u stvarnosti je iznimno teško izvesti, ali nije i nemoguće.

Toliko da bismo bolje razumjeli CHI (QI,KI,KHI) životnu (unutarnju) energiju čovjeka, i njenu primjenu u borilačkim vještinama.