x

Orlovi vs. Vatreni - više od igre

Orlovi vs. Vatreni -  više od igre

Bliži se 22. mart i kvalifikaciona utakmica između Srbije i Hrvatske za plasman na Svetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Pomislili bi, još jedna u nizu kvalifikacionih utakmica. Međutim, to nije tako, iz prostog razloga jer su u pitanju reprezentacije dve države čiji međusobni dueli u bilo kom sportu nikako ne predstavljaju "obične" utakmice.


Koliko god se držali  fraze da sport treba razdvojiti od politike i da je u pitanju samo igra, u ovom slučaju to je prosto nemoguće. Još uvek je prisutno teško istorijsko nasleđe između dva naroda, koje je kulminiralo krvavim građanskim ratom u bivšoj SFRJ, tako da će proći još dosta vremena kako bi se smirile strasti. Uostalom, mnogo srećnije i razvijenije države, toliko decenija posle međusobnih sukoba i dalje ispoljavaju slične "sindrome" prilikom međusobnih duela, što se pogotovo ispoljava u najvažnijoj sporednoj stvari na svetu, fudbalu. Dovoljno je samo pomenuti velike rivalitete poput Nemačke i Engleske, Holandije i Nemačke, Argentine i Engleske, Rusije i Poljske itd. Nažalost, u takvom raspoloženju javnost dve zemlje dočekuje i predstojeći kvalifikacioni duel, koji bez sumnje ipak predstavlja nešto "više od igre".


Žreb je odlučio da se u kvalifikacionoj grupi "A" pored Belgije, Škotske, Velsa nađu i tri bivše republike SFRJ - Srbija, Hrvatska i Makedonija. Situacija je identična onoj iz kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Belgiji i Holandiji 2000. godine, kada su se tokom 1998 i 1999. pomenute selekcije već međusobno susretale (Srbija kao deo tadašnje SR Jugoslavije). Bez sumnje, najveću težinu imaće predstojeći dueli između Srbije i Hrvatske 22. marta u Zagrebu i 6. septembra 2013. godine u Beogradu, tako da će pažnja celokupne domaće i svetske javnosti biti usmerena u tom pravcu.


Pomenute reprezentacije su se od raspada bivše države susrele dva puta. Bilo je to, sada već daleke 1999. godine, prilikom pomenutih kvalifikacija za EURO 2000. Bez obzira na vremensku distancu, pravi ljubitelji fudbala sigurno se i danas sećaju ovih duela "bivše braće".  Prva utakmica je odigrana u Beogradu 18. avgusta 1999. godine. Bio je to prvi meč zemalja koje su samo četiri godine ranije ratovale, a meč je odigran  samo dva meseca posle završetka NATO agresije na tadašnju SR Jugoslaviju.


Očekivao se odličan fudbal, imajući u vidu da su obe reprezentacije godinu dana ranije bile učesnice Mundijala u Francuskoj, na kome su naši ispali u 1/8 finala od Holanđana, a Hrvati ostvarili istorijski rezultat, osvojivši treće mesto. Na kraju je ovaj dosadan i bezidejan meč završen bez golova, a umesto po igri, utakmica će ostati više upamćena po političkom naboju, kao i višeminutnom nestanku struje na Marakani početkom drugog poluvremena.  Zato je uzvratna utakmica na Maksimiru  9. oktobra 1999. godine bila sušta suprotnost.


Pored ogromnog političkog naboja, iskazanog preko dobro poznatih slogana i "domoljubnih" pesmama, pojačanog još i prisustvom Franje Tuđmana sa svitom, susret je bio odlučujući za rasplet u grupi. SR Jugoslavija, Republika Irska (igrala u gostima protiv Makedonije) i Hrvatska bile su na po bod razlike, i sve tri selekcije su imale šansu za direktan plasman na EURO 2000. Posle vodećeg gola Alena Bokšića u 20. minutu i istovremenog vođstva Iraca u Skoplju, Jugoslavija je bila na ivici ispadanja. U tim trenucima Hrvati su bili bolji protivnik, igrali su poletno, stvarali šanse, imali inicijativu, a onda, odjednom, za samo pet minuta, stvari su se promenile. U razmaku od 26. do 31. minuta totalni preokret  i šok na Maksimiru. Posle dva prekida i dva centaršuta Siniše Mihajlovića, Predrag Mijatović i Dejan Stanković su postigli gotovo dva istovetna gola: potiljkom, sa 5-6 metara, okrenuti leđima golu. Pogotovo je po Hrvate traumatičan bio drugi gol kada se Draženu Ladiću relativno spora lopta prosto izmigoljila iz ruku i kroz noge se lagano otkotrljala u mrežu.


Za golmana takvog kalibra prava noćna mora. No, uprkos tri gola, mnogim šansama i fenomenalnim odbranama Ivice  Kralja, prvo poluvreme (a i cela utakmica) ostaće upamćeno po nesvakidašnjem nesportskom potezu Zorana Bate Mirkovića. Pred kraj prvog poluvremena (42. minut), posle napravljenog prekršaja u napadu, Robert Jarni se besno okrenuo i opsovao španskog sudiju Arandu. Posle njega svoj bes i psovke je usmerio prema Mirkoviću koji je ležao na travi. Dok je sudija već dotrčavao da pokaže žuti katron Jarniju, Mirković je odreagovao tako što je Jarnija uhvatio za međunožje. Epilog: Jarni se na travi previjao od bolova, a Mirković je dobio direktan crveni karton, čime je zbog svoje nepromišljenosti ostavio saigrače na cedilu.


I pored toga, Bata je ovim potezom ušao u navijačku pesmu i preko noći postao ljubimac navijača reprezentacije. Međuti, ta "slava" ga je koštala neodlaska u Belgiju i Holandiju. Hrvatska je iskoristila igrača više i već na početku drugog poluvremena, u 47. minutu, Mario Stanić je izjednačio na 2:2. Uprkos brojnim prilikama na obe strane, ovaj rezultat je ostao do kraja, izbacivši tako Hrvatsku sa učešća na Evropskom prvenstvu. Bio je to bod koji je vredeo više nego pojedine pobede, i jedna od omiljenih utakmica koje naša reprezentacija nije završila pobedom. Da trijumf selektora Boškova i njegovog tima bude potpun, pobrinuo se makedonski reprezentativac Goran Stavrevski koji je u Skoplju golom u poslednjem minutu izjednačio protiv Iraca. Time je Irska pala na drugo mesto, a naši su se kao prvoplasirani direktno plasirali na Evropsko prvenstvo, koje su neslavno završili katastrofom  u Roterdamu protiv Holanđana (1:6). Od tada su prošle godine, a sada će neki "novi klinci" ukrstiti kopačke na Maksimiru i Marakani.


Dobra stvar je što obe strane žele da predstojeće duele dve reprezentacije sačuvaju isključivo u sportskim okvirima. Sudbina je htela da se na selektorskim klupama nađu baš Siniša Mihajlović i Igor Štimac čiji sukob datira još od poslednjeg finala Kupa Maršala Tita 1991. godine. Ponovo uspostavljena komunikacija i njihovo pomirenje na prošlogodišnjem seminaru selektora u Varšavi sigurno će umanjiti tenzije uoči duela dve rivalske reprezentacije. Nadamo se da će obe utakmice proći bez većih problema i da će preovladati isključivo sportski motivi.


Imamo razloga da se nadamo tome, pošto se na obe strane nalaze vrhunski profesionalci poput Ivanovića, Kolarova, Modrića, Šimunića... koji su već dokazane fudbalske veličine, potpuno imune na ovu vrstu izazova. Što se tiče krajnjeg ishoda ova dva meča, vrlo je nezahvalno prognozirati. Na osnovu dosadašnjih rezultata, Hrvatska je favorit i reprezentacija za svaki respekt. Očekujemo da će naš podmlađeni tim imati dovoljno snage i umeća  da se predstavi u najboljem svetlu, a motiva svakako ima na pretek. Ima li boljeg testa za naše mlade reprezentativce? Talenta im sigurno ne nedostaje. A mi se uzdamo u onu staru: "lopta je okrugla". Zato, srećno orlovi!!!



Datum: 01.03.2013. Autor: Darko Paripović

PROČITAJTE JOŠ...