x

Novak Đoković - pobednik Vimbldona 2011. i najbolji teniser sveta

Novak Đoković - pobednik Vimbldona 2011. i najbolji teniser sveta
Novak Đoković je  jedan od najpopularnijih sportista današnjice i planetarna sportska atrakcija.  Najbolji teniser sveta i ujedno naš najbolji ambasador  svojim vrhunskim rezultatima je obeležio ovu 2012. godinu, pogotovo njen kraj kada je na završnom Masters turniru u Londonu potvrdio svoj primat u svetskom tenisu, završivši i drugu godinu za redom na mestu broj 1.

Još kao četvorogodišnji dečak znao je šta želi. U trening-kampu svog prvog trenera Jelene Genčić na Kopaoniku, Nole je rekao da mu je cilj da jednog dana postane "prvi reket sveta". Dvadeset godina kasnije ta želja mu se i ispunila. Ovo je priča o jednom neverovatnom momku i uspehu koji niko pre njega nije ostvario, a verovatno i neće. Trnovit je bio put ovog momka do svetskog trona. Veliki talenat, rad, ogromno odricanje i naročito nesebična podrška porodice doveli su Novaka do mesta na kome se sada nalazi. Sudbina je htela da se to dogodi u Londonu, i to trijumfom na otvorenom prvenstvu Engleske Vimbldonu, njegovom omiljenom i svakako najprestižnijem svetskom teniskom turniru, najvažnijem od četiri gren-slema koji se igraju tokom sezone. Pobedom na Vimbldonu, postao je ono što je oduvek i znao da će biti. Najbolji!

I znatno ranije pre ovog uspeha bilo je jasno da je svetski tenis dobio novu zvezdu. Kao jedan od najtalentovanijih mladih igrača, Novak Đoković je postao deo svetske teniske elite kojom su suvereno vladali Rodžer Federer i Rafael Nadal, najstrašniji tandem u istoriji "belog sporta". Njihov rivalitet je bio nešto dotad neviđeno. Njih dvojica su poslednjih 5-6 godina suvereno držali sam vrh ATP liste. A onda se u tu borbu za vrh svetskog tenisa umešao neko treći, potpuno različit i potpuno "ljudskiji" od obojice, što nije moglo proći nezapaženo.

Za razliku od pomenute dvojice koji su u svakoj situaciji bili "smrtno ozbiljni", Novak se zabavljao i na terenu i na treninzima, zasmejavao publiku imitacijama svojih kolega, komentarisao sa fanovima aktuelna dešavanja... Od "simpatičnog klinca" polako je postajao igrač koji deli lekcije po  terenu i nezaustavljivo se penje ka teniskom tronu. Sa njegovom popularnošću u svetskoj javnosti, rasla je i blaga netrpeljivost igrača koje je pobeđivao.

Prekretnica u Đokovićevoj karijeri je bila 2007. godina kada postaje treći igrač sveta, najavivši tako blistavu karijeru. U narednih nekoliko godina, uz brojne uspone ali i neminovne padove u igri, uspevao je da zadrži treću poziciju, da bi tokom 2010. u jednom periodu zauzimao i drugo mesto na ATP listi. U tom vremenskom periodu osvajao je mnoge turnire, među kojima se svakako izdvaja Australijan open 2008. godine, njegov prvi gren-slem. Veliki uspeh je bila i bronzana medalja na OI u Pekingu te iste godine. Ipak, prekretnicu u njegovoj karijeri predstavlja osvajanje Dejvis kupa sa Srbijom 2010. godine.

Fizički stasao, istreniran do perfekcije, uz određene korekcije u  igri, dobio je mentalnu stabilnost i snagu koja mu je bila potrebna da najzad dođe na prvo mesto ATP liste. Na krilima pobede u Dejvis kupu Đoković ulazi u 2011. godinu i započinje fantastičan niz bez poraza, pravi "teniski cunami", koji je okončan tek u polufinalu Rolan Garosa kada ga je u polufinalu zaustavio Federer nakon 41 uzastopne pobede. Do ovog poraza osvaja Australijan open, ATP turnir u Dubaiju, masterse u Indijan Velsu, Majajamiju, Madridu i Rimu. Tri puta pobeđuje Rodžera Federera, a Rafaela Nadala u sva četiri finalna duela mastersa.

Na Frenč openu, nažalost, ne uspeva da se domogne prvog mesta na svetu, ali mu to polazi za rukom na predstojećem 125. Vimbldonu održanom od 20. juna do 3. jula 2011. godine. Novak je bio u potpunosti spreman za ostvarenje dečačkog sna. Nije ga pokolebala ni propuštena šansa u Parizu. Bio je na vrhuncu forme, a protivnici su padali kao od šale, i to sledećim redom: Žeremi Šardi, Kevin Anderson, Markos Bagdatis, Mikael Lodra, mladi Bernard Tomić. Usledilo je polufinale protiv starog poznanika Žo-Vilfreda Conge, a ulog nikada veći.

Naš as je posle neverovatne borbe koja je trajala tri sata i deset minuta savladao Francuza sa 3:1 u setovima i ovom pobedom ispunio dva sna - prvo mesto na svetu i finale Vimbldona. Francuz je ponovo bio taličan za Novaka, pošto ga je pobedio i u svom prvom gren-slem finalu (Australia 2008.). Bio je to istorijski dan, tog petka, 1. jula 2011. Trebalo je napraviti još jedan korak pa da ova teniska bajka dobije srećan kraj. Novaku se ukazala jedinstvena prilika i sigurno nije mogao da se zadovolji samo ulaskom u finale.  Druga opcija uopšte nije dolazila u obzir, a cilj "operacije" je bio u potpunosti jasan.

U drugom polufinalu Nadal je rutinski dobio Mareja sa 3:1. Silno motivisan čekao je svoje peto finale u Londonu, prethodno osvojivši već dva puta u karijeri Vimbldon (2008. i 2010.). Za razliku od njega, Đokoviću je ovo bila premijera. Čitav teniski svet, a pogotovo Srbija, nestrpljivo su čekali nedelju, 3. jul 2011. godine. Na centralni teren "Ol Ingland kluba" izašli su stari poznanici. S jedne strane nikad motivisaniji Nole u svom prvom  pohodu na omiljeni turnir, a s druge strane Rafa željan revanša nakon četiri uzastopna poraza u finalima mastersa od kojih je sigurno bio najbolniji onaj u Madridu.

Bio je to pravi teniski spektakl i glavni sportski događaj tog dana u svetu. Međutim, na terenu je u glavnoj ulozi bio je samo jedan čovek - Novak Đoković. Bilo je to finale za pamćenje, trenuci kada srce lupa jače. Nadal je bio potpuno bespomoćan, a Nole je pobedio sa 3:1 u setovima (6:4, 6:1, 1:6, 6:3). Bio je to Rafin peti uzastopni poraz u finalu. Tog dana je izgubio i svetski teniski presto, a za novog kralja je krunisan Novak Đoković, postavši tako  25. "broj jedan" u istoriji profesionalnog tenisa. Srbija je tako po prvi put dobila pobednika Vimbldona i ujedno najboljeg tenisera na svetu, a posle Gorana Ivaniševića (2001.), Novak Đoković je drugi čovek sa ovih prostora koji je osvojio ovaj turnir. Nole je tada dokazao da mu je samo nebo granica. Ostvaren je još jedan san.

Bio je to istorijski uspeh, nešto zaista neverovatno, imajući u vidu konkurenciju u modernom tenisu. Sutradan, 4. Jula 2011. Novaku Đokoviću je ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu priređen spektakularan doček kada ga je pozdravilo oko 100.000 navijača. Nacija je bila u transu, a Novak nije mogao sakriti oduševljenje. Bilo je to veče za pamćenje, a o ovom spektaklu su izveštavali svi svetski mediji.

Tu za njega neverovatnu 2011. godinu Novak Đoković je završio na prvom mestu ATP liste, a čuveni "Sports ilustrejted" nazvao ga je "najdominantnijim sportistom na svetu" te godine. Na prvom mestu je proveo tačno godinu dana, odnosno 53 nedelje, kada ga je na kratko sa trona skinuo Rodžer Federer. Srećom, to nije trajalo dugo. Odmah posle OI u Londonu, gde je Nole, nažalost, ostao bez medalje, kreće njegov pobednički niz. Federerova prednost brzo je nadoknađena.

Već od novembra 2012. Novak se vratio tamo gde mu je i mesto, tako da u narednu 2013. godinu  ponovo ulazi kao prvi reket sveta. I pored nikada jače konkurencije, nadamo se da će što duže uspeti da zadrži ovu poziciju. Ako kojim slučajem u tome i ne uspe, nema mu se šta zameriti. Svojim dosadašnjim rezultatima ispisao je nove stranice teniske istorije, a nas, njegove navijače u Srbiji, učinio neverovatno srećnim i ponosnim. Šta god da se desi, jedno je sigurno. Novak Đoković je ponos i dika ove zemlje.
 
Datum: 25.08.2014. Autor: Darko Paripović

PROČITAJTE JOŠ...