Kapiten RK Radnički 1964 Jovan Bogićević po mnogo čemu je svojstven ne samo u rukometnom, već i u širem smislu te reči. Dobroćudni džin između stativa, večito nasmejan i omiljen među saigračima, uvek spreman da svakom od njih priđe na pravi način. Skroman po prirodi, dugo se nećkao da ga predstavimo široj sportskoj javnosti na ovakav način.
-Rukomet sam počeo da treniram u trećem razredu OŠ „Vuk Stefanović Karadžić“ ali sam već posle godinu dana prestao sa treninzima.Preokret je nastao u osmom razredu kada je školski tim ostao bez golmana. Na poziv pokojnog Bobana Vasovića, izuzetnog čoveka i trenera kome dugujem veliku zahvalnost za sve što je učinio za mene, priključio sam se ekipi i shvatio da će rukomet postati neizostavni deo mog života.
Nedugo nakon toga usledio je poziv RK Radnički
-Kao veoma mlad, sa 15 godina sam se priključio prvom timu i u tom trenutku je ta činjenica bila ostvarenje svih dečačkih snova.Za prvi tim sam debitovao sa nepunih 17 godina i taj dan ću pamtiti kao jedan od najsrećnijih u životu.
Uporedo sa karijerom teklo je i školovanje
-Upisao sam specijalno matematičko odeljenje Prve kragujevačke Gimnazije i taj period školovanja i sazrevanja smatram ključnim u životu. Dugo sam bio na prekretnici i vagao da li da se posvetim sportu ili školovanju i na kraju odlučio da se oprobam na oba koloseka istovremeno. I nisam pogrešio.
Usledila je nova stranica života
-Upisao sam mašinski fakultet i završio u roku kao jedan od najboljih studenata generacije 2011. godine. Rešio sam da uporedo sa karijerom nastavim školovanje na master studijama koje sam priveo kraju 2013. sa ocenom 9,94 i tako dokazao prvenstveno sebi da obrazovanje i karijera vrhunskog sportiste mogu zajedno.
Oktobra 2013. se zaposlio i upisao doktorske studije
-Radim u kompaniji JUGOIMPORT-SDPR kao konstruktor u projektnom birou. Radim posao koji volim i za koji sam se školovao, a to je vrlo bitna stvar u životu. Dobrom organizacijom vremena i obaveza sve se može postići i uskladiti. Nije mi teško, podjednaki su mi prioriteti porodica, posao i najbitnija sporedna stvar u životu-rukomet.
Pesma kaže „Jedan poziv menja sve“. A taj poziv je usledio leta 2016. nakon višegodšnje rukometne pečalbe
-Upravo tako. I taj dan ću dugo pamtiti.Rukovodstvo novoformiranog kluba „Radnički 1964“ mi je ukazalo veliku čast i obavezu da budem predvodnik jedne nove generacije rukometaša u želji da ispišemo nove stranice rukometa u Kragujevcu. Ponosan sam što sam kapiten ovog tima, ponosan na momke koje predvodim, ponosan na činjenicu što više od polovine njih ima fakultetske diplome a ostali studiraju ili završavaju srednju školu.Prvenstveno sam ponosan što su kvalitetni ljudi jer samo tako i uz sjajnu atmosferu koja vlada u klubu možemo doći do zacrtanih ciljeva što smo i dokazali u prvoj takmičarskoj sezoni.
Nedavno je uplovio i u bračne vode
-U braku sam sa Ivanom. Pruža mi podršku u svemu što radim i ima puno razumevanja za sva moja odsustvovanja zbog treninga i utakmica,jer zna da je to ono što me ispunjava. Da nije tako, teško da bih uspeo sve ovo da postignem u životu i karijeri.
Planira da brani sve dok je potreban klubu
-Želja mi je da aktivno igram sve dok trener i uprava smatraju da je potrebno i da sam sposoban da pomognem ekipi a po završetku karijere bih voleo da ostanem u klubu i svojim iskustvom pomognem u stvaranju i kreiranju brenda Radničkog i izvan granica naše zemlje – zaklučio je popularni Jova.
Jovan Bogićević je rođen 13. septembra 1989. godine u Kragujevcu i sa nepunih 29 godina njegova bogata životna priča je pravi primer generacijama sportista koje dolaze.