U rok muzici poznat je kao Gale Kerber. U kuglanju, naravno uz ovaj nadimak, znan je i kao Goran Šepa, predsednik i kuglaš niškog srpskoligaša Čaira.
Kako je jedan roker ušao (i ostao) u kuglaški sport ispričao je Goran Šepa u toku prijateljskih utakmica Srbije i Nemačke u Banji Junaković gde je bio počasni gost Kuglaškog saveza Srbije, kao istaknuti kuglaški radnik iz Niša.
- Otac, vojno lice, voleo je da kugla, čak je bio i prvak Niša i od malih nogu me je vodio sa sobom na treninge i utakmice i tako sam zavoleo ovaj sport. U njemu caruje drugarstvo i posle svih napora na turnejama, putovanja i seljenja iz hotela u hotel, treninzi i utakmice dođu mi kao najlepša relaksacija - počeo je priču Gale Kerber.- Nije mi teško da u subotu u noć dođem sa nekog koncerta i da u nedelju pre podne pokupim deo ekipe i da ih vozim na utakmicu.
Nije lako usaglasiti obaveze u muzici i kuglanju, ali Gale Kreber ima recept:
- Mnoge stvari vezane za muziku najčešće ostaju u drugom planu i treninzi imaju prednost. Problemi su vikendi, tu zaista moram da profesionalne obaveze u bendu stavim u prvi plan i, na moju veliku žalost često, propustim utakmice...
Čair je ove godine osvajanjem trećeg mesta u Prvoj ligi Srbije – Centar zabeležio najveći uspeh u istoriji. Predsednik Goran Šepa je ponosan i zadovoljan:
- Ligaška trka je bila neizvesna. Prvak, kostolački Rudar, nam je odmakao jedan bod, a Čair i Pak promet iz Kragujevca su završili srpskoligašku trku sa istim brojem bodova, po 26, i odnosom u pobedama 1:1 pa smo odigrali „mastoricu“ u Kruševcu za drugo mesto. Izgubili smo, ali se pokazalo da Čair sa prvom uživa ugled jakog srpskoligaša. Mnogo ulažemo u školovanje mladih i pored slabijih uslova i siguran sam da će selektor juniora Vojko Pavlović, za naredna takmičenja i kampove, imati šta da odabere iz redova Čaira – uveren je Goran Šepa.
Kao igrač, Goran Šepa ove godine nije mogao da pomogne mnogo klubu jer su ga pratile povrede noge. Odigrao je samo tri utakmice. Najbolji rezultat imao je na Banjici, 298 čunjeva u 60 hitaca. Lični rekord mu je 575 čunjeva a može da se pohvali i medaljama sa regionalnih prvenstava i turnira.
- Ako u mestu u kome gostujemo sa bendom ima kuglana, trudim se obavezno da je obiđem i makar samo pipnem kuglu, da je osetim. I u Banji Junaković sam, onako u pantalonama, bacio nekoliko kugli. U Kanadi u Torontu, sam probao bovling, kuglanje na deset čunjeva, ali to nije ni blizu našem kuglanju na devet čunjeva koje je zahtevan, naporan i uzbudljiv sport.
Kao jedan od većih uspeha kluba Goran Šepa ističe i gostovanje u Ninbergu 2003. na međunarodnom turniru kada je ženska ekipa Čaira bila druga, a muška treća u konkurenciji timova iz Austrije i naših radnika u Nemačkoj. U Banji Junaković se sreo (i žučno diskutovao) i sa srpskim internacionalnim sudijom Dragoslavom Štikovcem, kome ne može da oprosti što mi nije, pre više od decenije, dozvolio da polaže ispit za kuglaškog sudiju pošto je imao, kao i danas, bujnu, dugačku kosu. Navodno, ta „frizura“ se nije uklapala u kuglaške propise... Na kraju i odgovor na pitanje kako je dobio nadimak Gale:
- Igrao sam, i to dobro, fudbal kao dečak i, pošto moj otac navija za Partizan, idol mi je bio Milan Galić. Stalno sam vikao kako dobro igram kao Gale i – ostadoh Gale. Grupu Kerber okupili smo 1981. Već 1983. pobedili smo na „Subotičkom festivalu“ i tu godinu smo uzeli kao zvaničnu za osnivanje. Ime je iz grčke mitologije, troglavi pas sa zmijskim repom koji čuva ulaz u podzemni svet i zvučalo nam je moćno.
U Banji Junaković, Gale Kerber je, na svečanosti kada su uručeni i trofeji, pevao za kuglaše i kuglašice Srbije i Nemačke i brojne kuglaške radnike. Sve ih je oduševio, Nemice su se, iako nisu znale reči, njihale po taktovima pesama, a naše reprezentativke su i pevale. Na kraju se fotografisao sa lepšim delom obe reprezentacije, ali i sa predsednikom KSS Urošem Dragojlovićem kome je ćerka poručila da se u Beograd ne vraća bez „fotke“ sa Galetom Kerberom, čije pesme nosi u srcu još iz mladosti...