Džaković je Sima veteransko momče,
osamdeset i tri on lako uskače.
I još će ih ako Bog da biti,
sa suprugom Bebom storu proslaviti.
I zdravlje ga dobro i vrijedno služi,
svojoj Bebi verno ruku pruži.
Slušaju se i pomalo maze,
prošla mladost ne ulezi vraže.
Maratonac njemu drag i mio,
pa se s njime verno pobratio.
Slušaju se koliko se može,
i neka im Bog pomaže.
Direktor je sportskog kluba,
Maratonca ima za najboljeg druga.
Pa zajedno i vrijedno rade,
da što prije stignuu do parade.
U proleće kada cveta cveće,
Simina se trka pored Save kreće.
Na Ušću je lepo biti,
mladost, starost provoditi.
I Beograd novi dobro znade,
Simine su trke lepše od parade.
I poklona lepih, vrednih ima,
mladost voli da se slika s njima.
Sponzorska mu kuća verna bila,
sa Vojskom je raditi božija milina.
I opština dobra uvek beše,
Maratonca kluba dobro razumeše.
Jeremići braća čuvena i slavna,
verno prate Simu veterana.
Tužna vijest što Vam moram reći,
naš nam Paja više neće doći.
U Raju će srećan i spokojan biti,
svoju starost tamo odmoriti.
A ti samo dobar i vrijedan budi,
sa Bobanom bratom vernost ti produži.
