x

Sport i nasilje

Sport i nasilje

Nasilje u sportu postalo je veliki problem koji je prisutan širom sveta i na gotovo svim kontinentima (Europa, Severna i Južna Amerika, Azija, Afrika, Australija). Prema raznim analitičarima i posmatračima ovog fenomena posebno u Američkom sportu, nasilje se povećava ne samo na terenu nego takođe i među gledaocima, (pr. Američki šok 2001 godine, kada je tuča između roditelja i trenera omladinskog hokej tima u Masačusetu dovela do smrt trenera, posle nečega što su svedoci opisali kao žestoka tuča).

Priroda naslilja u sportu povlači sa sobom razna pitanja.

  • Da li su neki sportovi nasilni (boks, borenje, karate, džudo itd.)? 
  • Da li je tuča u sportu dopuštena, ili je treba žestoko kazniti?
  • Šta je uopšte naslilje?

Primeri nasilja su isuviše česti. Ako jedna osoba napadne drugu, to predstavlja nasilje. Nasilje obično sadrži upotrebu sile, ali nije svaka upotreba sile ili snage, nasilna. To je primer kod tenisera, koji koriste snagu kada serviraju, pa zato malo ko može reći da je servis u tenisu nasilje.

Zato moramo najpre definisati termin nasilja kao i naslilja u sportu?  Zatim moramo definisati koji su to vidovi nasilja koji se javljalju u sportu i na sportskim događajima? Da li se nasilje može okarakterisati kao nepravilna ili preterana upotreba sile?

Prema savremenoj violensologiji (sa lat. Violentia - nasilje, sila  itd. i Logos - nauka, učenje), nasilje je stihijsko, nekontrolisano primenivanje sile koja nije dozvoljena zakonom. To je socijalna bolest, kako u srednovekovnom, tako i u tehničko-savremenom svetu, gde industijalizacija i mašinizacija istiskuju osećanja čoveka i dehumanizuju njihove uzajamne odnose.

Naki avutori definišu nasilje sa više aspekata i to:

Nasilje je najjača neverbalna komunikacija. Govorimo o zaštiti čovekove sredine, a smatra sa da je najjača i najpotrebnija zaštita čoveka od čoveka i ljudi od ljudi
(Hacker, P. 1982).

Nasilje nam je servirano kao određena aberacija, isključak, kao nastan koji im protivreči logici u našem svetu. Ne pušta da sagledamo istinu, da centri moći su se sazdali i promovišu logiku nasilja kao centralni pokretač u savremenom socijalnom univerzumu (Muhić, F. 2000).

Ja bih rekao da je nasilje upotreba fizičke sile i moć, sa zakonom ili konkretno zagrozivanje, protiv sebe, druge ličnosti, grupe ili zajednice, čija je posledica ili verojatnost posledice povreda, smrt, psihološka šteta, ili zaguba
(Anastasovski, I. 2010).

Postoje razne vrste nasilja i to:

  • Verbalno, (zloupotreba, navreda, isvirkivanje);
  • Psihičko, (vojna nerva i maltretiranje);
  • Fizičko, (borbe, smrt, vojna), i
  • Porodično, (napad na člana svoje porodice bez ogleda na uzrast, pol i veru)(Bodin, D 2001).

Pre, svega ovaj kraći predloženi prikaz nasilja je već moralno označen. To jest, pre nego što možemo odrediti da bilo koi čin predstavlja čin nasilja, prvo moramo odrediti da li je taj čin bio moralno pogrešan, odnosno da bi nešto bilo označeno kao nasilno u velikoj meri zavisi od naših moralnih shvatanja, ili ti kako mi lično to karakterišemo.

Autor: Prof. dr. Ivan Anastasovski Objavljeno: 02.07.2014.

PROČITAJTE JOŠ